Skriveni biser s Puntamike – crkvica svete Stošije bila je glavna tema panel rasprave održane u petak, 29. lipnja u Koncertnoj dvorani Kneževe palače u Zadru. Ovo rasprava bila je tek prva u nizu, a svima im je zajednički cilj – pronalazak modela održive zaštite, ponovne upotrebe i modernog upravljanja srednjovjekovnim ruševinama.
Naime, Agencija za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA i Grad Zadar projektni su partneri u međunarodnom projektu „RUINS – Sustainable re-use, preservation and modern management of historical ruins in Central Europe – elaboration of integrated model and guidelines based on the synthesis of the best European experiences (Održiva prenamjena, očuvanje i moderno upravljanje povijesnim ruševinama u Središnjoj Europi – izrada integriranog modela i smjernica prema najboljim primjerima europske prakse)”, sufinanciranog iz Interreg Programa Središnja Europa 2014.-2020.
Ovim projektom partneri iz šest europskih zemalja – Poljske, Češke, Italije, Slovenije, Slovačke i Hrvatske žele „udahnuti život” srednjovjekovnim ruševinama kroz moderno upravljanje i dodjeljivanje suvremenih, društveno korisnih funkcija, uz očuvanje njihove povijesne vrijednosti. U sklopu projekta odabrano je i pet pilot lokacija, te je među njima i jedinstveni objekt sa zadarske Puntamike.
Na panel raspravi o problematici zaštite i očuvanja srednjovjekovne baštine na području Republike Hrvatske, s naglaskom na područje Zadarske županije te specifičnostima problematike pilot lokacije projekta, crkvice sv. Stošije, sudjelovali su prof. dr. sc. Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, prof.dr.sc.dr.h.c. Ante Uglešić s Odjela za arheologiju, zatim profesor emeritus Nikola Jakšić s Odjela za povijest umjetnosti te Nika Cohen iz ZADRE NOVE, dok je skupom moderirao dr. sc. Antun Nekić.
Sa zanimanjem su izneseno pratili okupljeni stanovnici Puntamike koji se aktivno zalažu za očuvanje svoje baštine, ali i predstavnici Grada Zadra, profesori sa zadarskog sveučilišta i predstavnici relevantnih institucija kao što su Državni arhiv, Znanstvena knjižnica, Arheološki muzej, Gradska knjižnica, Muzej antičkog stakla u Zadru, Narodni muzej, Društvo arhitekata, itd.
Jednu od najzanimljivijih definicija ove građevine u samom srcu Puntamike dao je profesor Ančić nazvavši je „spomenik nepotpune biografije”, jer se uz ovaj objekt vezuje puno nepoznanica i upitnika.
Svim okupljenima predstavljena je poznata povijest ovog objekta koji je u svom višestoljetnom postojanju prošao neobičan put, od cisterne za vodu u sklopu rimskog gospodarsko-stambenog kompleksa imućne obitelji, koja je prenamijenjena u sakralni objekt, a koji je potom s vremenom bio zaboravljen i velikim dijelom zapušten. Zadnjih pola stoljeća intenzivnije se počelo razmišljati o njenoj zaštiti i ponovnom stavljanju u funkciju, tj. njenoj novoj prenamjeni.
Arheološka istraživanja lokaliteta rađena su već 1952. godine, ali to su ujedno ostala i jedina. Puntamičani ostatke crkvice vide kao svoj budući kulturni centar, mjesto povezivanja i okupljanja, a već ranije tu je koncerte održavao maestro Dešpalj.
Ideju za davanje novog života ovoj neobičnoj građevini iznio je profesor Uglešić predloživši stvaranje kulturne srednjovjekovne rute kojom bi se povezale crkvice na potezu Puntamika – Diklo – Petrčane, sve mahom iz vremena hrvatskih narodnih vladara.
Profesor Jakšić je pak ukazao kako je tu bilo prvo svetište u zadarskom kraju gdje se štovala sveta Stošija, jer je ova crkvica današnjoj zaštitnici Zadarske nadbiskupije posvećena daleko prije zadarske katedrale.
„Odakle ta ideja da se sakralni objekt smjesti u cisternu rimske vile, i da se na svodovima tog objekt gradi novi objekt, zaključujemo kako su graditelji zapravo htjeli dobiti sakralni objekt s kriptom, koja je kao element srednjovjekovne arhitekture izrazito važna, često je služila i kao zasebno svetište s oltarom.” – pojasnio je profesor Jakšić neobičnu formu objekata.
Projektom RUINS, vrijednim 1.765.421,10 eura, suradnja šest zemalja s različitim tradicijama i iskustvima rezultirat će razvojem univerzalnih modela koji bi se mogli primijeniti za upravljanje, korištenje i zaštitu srednjovjekovnih ruševina diljem Europe, pružajući europsku dodanu vrijednost, te će time crkvica koja je prije toga bila cisterna, još jednom dobiti novu ulogu i značenje.
