Baš kao i u slučaju Dine Rađe, kojeg je predložio malo poznati splitski Adriatic, tako se i s Giuseppeom Giergiom dogodilo da ga za Košarkašku kuću slavnih kandidira jedan lokalni klub – Voštarnica.
– Iznenađen sam predlagačem jer to je klub u kojem se ja rekreiram, pet puta tjedno, pet na pet. A ti su mi ljudi prije mjesec dana, za moj 81. rođendan, priopćili da su to učinili. Zar nije sramotno da mene moj KK Zadar još odavno nije predložio, pita se u razgovoru za Večernji list Giuseppe Giergia.
Pino je bio svojevrsni košarkaški pionir na ovim prostorima.
– Prije dolaska na scenu Daneua, Koraća i moje malenkosti, jugokošarka bila je na razini Papue Nove Gvineje. Doduše, ja nisam 1961. u Beogradu sudjelovao u osvajanju prve jugomedalje jer sam polagao za pomorskog časnika, ali jesam kasnije. Recimo, 1963. mi smo u Brazilu osvojili svjetsko srebro, a ja sam bio izabran u najbolju petorku SP-a. A nakon tih medalja Zadar je, dobrim dijelom zahvaljujući i meni, postao grad košarke. Kreši Ćosiću svaka čast, no on je ovdje proveo samo šest godina.
Giergia je bio vižljast, okretan, bek koji je igračke trikove “krao” od legendarnog Boba Cousyja.
– Moja teta Danka poslala mi je iz SAD-a 16-milimetarski film s utakmicom Boston Celticsa pa sam molio prijatelja koji je radio u kinu da mi ga pušta u jutarnjim satima. Tada sam kod Cousyja prvi put vidio leđni dribling ili onaj kroz noge, a kasnije sam ja protiv tog istog slavnog beka i igrao kada je na Šalati gostovao njihov Dream Team s Bobom Cousyjem, Oscarom Robertsonom i Billom Russellom. Sjećam se da su nas pobijedili s 22 razlike, a ja sam u selekciji Hrvatske bio daleko najbolji igrač. Igrali su oni tada na Tašmajdanu i protiv Srbije i pobijedili 50 razlike.
S 39 godina oprostio se od aktivnog igranja i od kluba kojem je toliko dao.
– Ja u svojem gradu imam status urođenika, poput indijanskog poglavice Geronima. Ja sam očito to za određeni krug ljudi koji su 40 godina živjeli preko mojih leđa. Kada sam ja u Zadru bio direktor, u četiri godine osvojili smo pet trofeja. Potom su mene potjerali, a sada se taj klub redovito bori za ostanak u regionalnoj ligi. No, s obzirom na “Papuance” koji su došli iza mene, to mene ne čudi.
Cijeli intervju pročitajte u Večernjem listu.
