Posljednji ispraćaj mons. Ivana Mustaća u četvrtak 24. siječnja u njegovoj rodnoj Privlaci, mnoštvom ljudi i iskazanim emocijama prisutnih, odraz je i prema zasluzi onoga kako je don Ivan živio. Za gotovo sve to je bio najveći sprovod kojem su ikad u životu prisustvovali. I pitanje je kome će se više takav pohod ljudi ponoviti.
Više tisuća i nepregledno mnoštvo vjernika svih generacija iz Grada Zadra, zadarskog zaleđa te otoka, kao i ljudi iz drugih hrvatskih gradova kojima je u životu pomogao i duhovno ih pratio, u individualnom i organiziranom dolasku autobusima ispratilo je svoga omiljenoga župnika i dragog svećenika.
Još pola sata nakon sprovoda, iz Privlake je prema Zadru išla kolona osobnih automobila. Mnogi procjenjuju da se u Privlaku slila rijeka od sedam tisuća poštovatelja požrtvovnog don Ivana. Mnoštvo ljudi nad njegovim grobom je, prema njegovoj želji, pjevalo Vjerovanje, Vodi me u nebo i Uskrsnuo je. I vremenske prilike na dan don Ivanovog ispraćaja bile su u znaku njegove osobnosti. Nakon kišnih dana u Zadru, koji kao da su bili znak suza mnogih koji su za don Ivanom plakali u sjećanju na njegovu plemenitu dušu, na dan sprovoda osvanula je vedrina, kakav je on, vedar bio. Bilo je sunčano, kako je on cijeloga života osmijehom i toplinom zračio te prava mjera bure, znak oštre brzine, svježine i bistrine, osobina koje su krasile don Ivana. Njegov grob nalazi se u blizini morske pučine, kako je on cijeloga života na poziv Gospodina bacao mreže, i u horizontu s mostom, znakom prijelaza s ove obale života u vječnost, staza koju nam svima valja prijeći.
Dva sata prije početka mise, puk koji je imao potrebe ispratiti don Ivana i brojnim cvjetnim vijencima, imao je prigodu doći pred lijes don Ivana i poškropiti ga. Za to se vrijeme molila krunica. Misu zadušnicu u župnoj crkvi i sprovodni obred predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prigodne riječi prije početka i na kraju mise uputio je don Marinko Duvnjak, privlački župnik i bliski don Ivanov prijatelj. Brojni svećenici ispratili su svoga subrata pridošli iz svih dijelova Hrvatske.
„Sve nas je iznenadila i pogodila vijest o brzoj smrti našeg svećenika mons. Ivana Mustaća. On je u prosincu pošao u Zagreb učiniti rutinski pregled zbog određenih poteškoća. Mislio je nakon par dana vratiti se i nastaviti s blagoslovom obitelji u župi sv. Stošije u Biogradu. Umjesto brzog povratka u župu, dovezli su ga ovih dana u rodnu župu na ispraćaj i odlazak u vječnu domovinu. Brojni izrazi suosjećanja zbog njegove prerane smrti pokazuju ne samo žalost i tugu zbog toga rastanka, nego i ponos zbog činjenice što su upoznali tako vrijednoga radnika na njivi Gospodnjoj” rekao je nadbiskup Puljić.
„Bilo mi je lijepo i dirljivo čitati oporuku don Ivana koju je napisao 1. svibnja 2015. g. prije odlaska na operaciju srca. Tekst ispisan čitljivim rukopisom očituje i „čitljivost njegove duše”. Ta je oporuka ne samo kronologija njegova 63-godišnjeg života, nego i ispovijed svećenika koji je „bio sretan u svom zvanju”. Ta oporuka govori o svećeniku koji je volio povjerene mu ljude u župama gdje je pastoralno djelovao” rekao je mons. Puljić.
Zadarski nadbiskup pročitao je i sućuti dvojice crkvenih službenika, slažući se s njihovim mislima kako je „don Ivan bio vrijedni pastoralni radnik i uzorni župnik koji se nije štedio na Njivi Gospodnjoj.
Na kraju don mise, don Marinko je s pukom podijelio još jednu veliku i dirljivu činjenicu. Tijelo don Ivana dovezli su u utorak iz Zagreba u mrtvačnicu u Privlaku u 15,30 sati.
„Otvorili su lijes, a kad sam ugledao tijelo don Ivana, bio sam ugodno iznenađen. Njegovo lice je bilo lice živog čovjeka. Toliko puta sam vidio pokojnike. A lice don Ivana bilo je nasmiješeno i blaženo. Lice mu je bilo kao da njegova duša blaženo promatra Gospodina. To me doista duboko ganulo. Jer kad čovjek umre, pogotovo od moždanog udara, ostane grč na licu. Međutim, njegovo lice se potpuno preobrazilo, s onim njegovim osmijehom. Mogu reći da ga nikad nisam vidio radosnijeg u životu. Bog nama ljudima daje znakove. Vjerujem da doista imamo zagovornika na nebesima” rekao je don Marinko.
