U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” slušali smo kako je sveti Franjo čudesno izliječio gubavca na tijelu i duši kako nas uče „Franjevački izvori”.
Pravi učenik Kristov, gospodin sveti Franjo, dok je još živio na ovom bijednom svijetu, nastojao je za cijeloga svog života svim svojim silama nasljedovati Krista, savršenoga učitelja. Stoga se češće događalo da je Bog onomu komu bi sveti Franjo ozdravljao tijelo u isto vrijeme izliječio i dušu, kako se čita i o Isusu Kristu. Zato je sveti Franjo ne samo rado služio gubavce nego je naredio da braća njegova Reda, kamo god išla ili gdje god bila, služe gubavcima iz ljubavi prema Isusu Kristu, koji je htio radi nas biti smatran gubavcem. Jednom su braća u bolnici, koja je bila blizu onoga mjesta gdje je boravio sveti Franjo, služila bolesnike i gubavce. Tu je bio gubavac koji je bio toliko nestrpljiv, nesnosan, goropadan i svojeglav da je svatko vjerovao – a tako je i bilo – da je opsjednut od zloga duha. One koji su ga služili on je vrijeđao riječima i tukao, a što je najgore, psovao je blagoslovljenoga Krista i Njegovu Majku, presvetu Djevicu Mariju, te se nitko nije našao tko bi mu htio ili mogao služiti.
Premda su braća nastojala strpljivo snositi uvrede nanesene njima samima, da rastu u krepostima, ipak nisu po svojoj savjesti mogla podnositi uvrede nanošene Kristu i Njegovoj Majci, već odlučiše da potpuno napuste tog gubavca. Oni su htjeli o tome najprije obavijestiti, prema propisu, svetoga Franju, koji je u ono vrijeme boravio u nekom obližnjem samostanu. Pošto je sveti Franjo to saznao, ode k onome opakom gubavcu. Prišavši mu, pozdravi ga i reče mu: „Bog ti dao mir, moj najmiliji brate.” Gubavac odgovori, psujući: „Kakav mir mogu imati od Boga, koji mi je oduzeo mir i svako dobro, te me pretvorio u gnojna i smrdljiva čovjeka.” Na to mu sveti Franjo odvrati: „Sinko, budi strpljiv, jer nam tjelesne bolesti Bog daje radi spasa naše duše. One su vrlo zaslužne ako ih strpljivo podnosimo.” Bolesnik mu odgovori: „Kako ću strpljivo podnositi neprestanu bol koja me muči dan i noć? I ne samo što sam nevoljan zbog svoje bolesti nego me još gore muče tvoja braća koju si mi dao da me služe, jer me oni ne poslužuju kako bi trebalo.” Tada upozna sveti Franjo, po Božjoj objavi, da je ovaj gubavac opsjednut od zlog duha, ode i stade pobožno moliti Boga za njega. Kad je završio molitvu, vrati se sveti otac gubavcu i reče mu: „Sinko, ja ću ti služiti kad nisi zadovoljan s drugima.” „Prihvaćam”, odgovori bolesnik, „ali što mi ti možeš više učiniti nego drugi?” Sveti Franjo odgovori: „Što god budeš htio, učinit ću ti.” Gubavac reče: „Hoću da me cijeloga opereš jer toliko zaudaram da ni sam sebe ne mogu dalje podnositi.” Tada sveti Franjo dade odmah ugrijati vodu s mirisnim travama, svuče bolesnika i počne ga prati svojim rukama, a drugi je brat lijevao vodu. Božjim je čudom nestajalo gube na onim mjestima kojih se sveti Franjo svojim rukama doticao, te je njegovo tijelo postalo posve zdravo.
Kad gubavac opazi da je počeo ozdravljati, vrlo se skruši pa se poče kajati za svoje grijehe i gorko je plakao. I tako, dok se tijelo izvana čistilo od gube ispiranjem, poče se iznutra duša čistiti od grijeha kajanjem i suzama.
Čim potpuno ozdravi na tijelu i na duši, pokaje se ponizno za svoje grijehe i optuživao se glasno govoreći: „Jao meni jer sam zavrijedio pakao zbog prostota i uvreda, zbog nestrpljivosti i psovki što sam ih izgovorio protiv Boga i braće.” Petnaest je dana plakao zbog svojih grijeha moleći od Boga milosrđe te se potpuno ispovjedio nekom svećeniku. Kad je sveti Franjo vidio tako očito čudo što ga je Bog izveo po njegovim rukama, zahvali Bogu i ode daleko odanle, jer je zbog poniznosti htio izbjeći svakoj zemaljskoj slavi. On je naime u cijelom svom djelovanju tražio samo čast i slavu našega Gospodina Isusa Krista, a ne svoju vlastitu. Zatim gubavac, iscijeljen na tijelu i duši, nakon petnaest dana pokore, kako se Bogu svidjelo, oboli od druge bolesti i umre, sveto okrijepljen sakramentima svete Crkve. Kad mu je duša išla u raj, ukazala se u zraku svetom Franji dok se molio u nekoj šumi. On mu reče: „Poznaješ li me?” Sveti Franjo upita: „Tko si ti?” Onda mu gubavac reče: „Ja sam gubavac kojeg je Bog ozdravio po tvojim zaslugama, a sada idem u vječni život. Na tome se zahvaljujem Bogu i tebi. Neka ti je blagoslovljena slavna duša i tijelo i neka su blagoslovljene sve tvoje riječi i djela, jer će se po tebi spasiti mnoge duše na svijetu. I znaj da ne prođe ni jedan dan na svijetu u kojem ne bi anđeli i sveci zahvaljivali Bogu za plodove koje ti i tvoja braća donosite na različitim mjestima ovoga svijeta. Stoga se raduj, zahvali Bogu i ostani s Božjim blagoslovom!” Kad je izrekao ove riječi, ode u nebo, a sveti se Franjo utješi. Na hvalu i slavu Isusa Krista i siromaška Franje! Amen!
Ugodnu nedjelju vam želim. Pax et bonum!
