Nakon pretpremijere u Kazalištu lutaka, Drama plus će na otvaranju Kvarta 14. lipnja u 20 sati premijerno izvesti Životinjsku farmu. Orwellov roman umješno je na scenu postavio Vinko Radovčić. On je poznatu sintagmu Sve su životinje jednake a neke su jednakije od drugih približio zbilji ovih prostora. Radovčićeva dramaturgija aktualizirala je i istaknula simbole moći koji se mijenjaju a nejednakost i potlačenosti suvremenog društva ostaje. Njegove ideje vjerno je na sceni proveo ansambl od 26 članove udruge Drama plus, u rasponu od 14 do 60 i neke godine. Jedini među amaterima je zagrebački dramski glumac Luka Barišić koji je uskoči u ulogu Napoleona, uvjerljivo i dominantno.
I sve ostale uloge Životinjske farme, zadarska djeca izvela su na vrlo zavidnoj razini u dinamičnoj predstavi koja traje sat i pol vremena. – Niti u jednom trenutku nije padala razina, komentirao je nakon predstave bivši ravnatelj MIOC-a Zdravko Ćurko koji je čitao Životinjsku farmu prije 40 godina i baš ga je zanimalo kako će to Vinko postaviti na scenu?
Otvorenog uma prema društvenoj zbilji, hrabrog korištenja simbola koji su izazvali reakcije. Za razliku od sudionika Životinjske farme na sceni, mladih ljudi koji nisu opterećeni Titom, crvenim križem, slovom U, ali su svjesni i upoznati s negativnim pojavama koje su oni izazvali u ovim našim danima, oni s iskustvom življenja na ovim prostorima to mogu doživjeti licemjerno. Ceca, cajka uz koju uvijek ide isto pitanje jesmo li se za to borili. Šutnja i pokorni rad ako doživimo 67. godinu. Nasilje na koje postajemo bešćutni kao i na silovanje i iživljavanje povlaštenih. Naravno da je bilo pojedinaca u publici koji na pretpremijeri nisu to jednakije od jednakih isto doživjeli.
– Vinko nam je zorno prikazao kroz točno određene scene u komadu da smo i mi – lažni. Zgražamo se u kazalištu, a izvan njega smo dragovoljno dio iste postrojbe. Vrhunac kolektivne histerije sigurno je ubijanje uz narodnjačke taktove supruge svima poznatog ratnog zločinca te padanje životinja kao pokošenih, zbog potpuno besmislenih razloga, u prostor propadališta. Jer ljudi upravo tako i odlaze. U završnom prizoru, ispod slike Vlahe Bukovca, zaista ne raspoznaje jesmo li došli do početka ili kraja. Do rađanja novoga svijeta ili apokalipse, komentirala je Ivana Begović, unuka poznatog hrvatskog književnika Milana Begovića. Uz androgene kostime Anite Goreta, zadarska umjetnica je oduševljena izborom glazbe, različitih stilova što je poseban “forte” Vinka Radovčića. I još su neki poznavatelji kazališta poput Danijele Nižić osobito reagirali na određenu glazbenu pozadinu ali i na odličnu scensku izvedbu. Kompliment da jDrama plus postaje zadarski ZKM (Zagrebačko kazalište mladih) – to je nešto što bi svi trebali uvažavati jer se iz predstave u predstavu zadarskih amatera stvara jedna moderna i osebujna kazališna scena.
U “Životinjskoj farmi” igrali su: Luka Barešić, Luka Nešović, Niko Zekanović, Iva Prgić, Tamara Kovačević, Hana Baraba, Ana Marija Palić,
Donat Zausnigg, Ana Vidić, Vito Sikirić, Sanda Pinter, Josip Rain, Josip Uglešić, Ema Pestić Berišić, Ivan Vidović, Borna Vitlov, Hana Ružić, Vito
Arbanas, Matej Mitraković, Antea Deković, Ivan Šarlija, Ivan Vlatković, Lena Jakšić, Lucija Petrić, Nikola Car, Tereza Milovčević i Tomislav Šango.
Josip Kresović potpisuje scenografiju, Anita Goreta kostimografiju, Natali Perić koreografiju, Frane Papić oblikovanje svjetla a Mate Petričević tona.
