Predzadnji koncert Zadar Organ Festivala održao se prošloga ponedjeljka, 9. rujna, ovoga puta na adresi crkve sv. Mihovila. Bio je to koncert inspiriran nesvakidašnjom kombinacijom najtišeg i najglasnijeg instrumenta klasičnoga glazbenog svijeta, gitare i orgulja.
Zadatak uparivanja tog neobičnog dueta Zadar Organ Festival povjerio je dvojici majstora svoje struke, kosovsko-hrvatskom gitaristu Petritu Çekuu i orguljašu Pavlu Mašiću. Pokazao se to izuzetno uspješnim potezom, koliko zbog perfektne izvedbe, toliko i zbog ogromne posjećenosti koncerta. Naime, bio je to, za kulturu, zaista inspirirajući prizor – promatrati kako se puni ta malena crkva na „četiri kantuna” da bi se na koncu domaći i strani obožavatelji glazbe borili čak za stojeće mjesto, ne bi li uhvatili što bolji pogled na platno koje je i toga puta prenosilo inače skrivene događaje s crkvenoga kora.
Mašić i Çeku su pak pripremili primamljiv program sastavljen od djela J. S. Bacha, L. Boccherinija, D. Scarlattija i J. Rodriga, poklonivši publici na kraju koncerta dodatnih desetak minuta izuzetnog aranžmana onog mnogima najdražeg gitarskog komada, središnjeg stavka Rodrigova „Concierta de Aranjuez”. Oduže stojeće ovacije, čestitke i osmjesi po završetku nastupa potvrdili su uspjeh predzadnjeg koncerta prvog interdisciplinarnog zadarskog orguljskog festivala.
Na nastup se osvrnuo i sam orguljaš Pavao Mašić, komentirajući, između ostalog, i jedinstvenost instrumenta na kojem je tom prilikom muzicirao:
„U crkvi sv. Mihovila osjetili smo intimno ozračje između nas izvođača i publike, obostranu duboku koncentraciju osluškivanja glazbe za ovu nesvakidašnju kombinaciju gitare i, u ovom slučaju, manjih, ali nadasve inspirativnih povijesnih orgulja crkve sv. Mihovila. Vjerujem da su zbog svojih manjih dimenzija i intimnog zvuka posebno imponirale Petritu koji je na našim nastupima često znao isticati “neravnopravnost” u dimenzijama naših instrumenata; komentari publike nakon koncerta istaknuli su upravo odličan balans Petritova pijevnog tona gitare i mekog, baršunastog zvuka orgulja u crkvi sv. Mihovila.”
I sam gitarist Petrit Çeku oduševljeno je primijetio:
„Za mene iznimno vrijedan aspekt nastupa s Pavlom Mašićem je to što kroz ta naša mala putovanja upoznajem i vrijedne orgulje koje su izgrađene diljem Hrvatske. Posebno su me oduševile ove orgulje u crkvi sv. Mihovila sa svojim iznimno plemenitim i finim zvukom, pogotovo u rukama jednog majstora kao što je Pavao.”
Naime, radi se o orguljama iz druge polovice 18. stoljeća koje su sačuvali franjevci zadarskog samostana sv. Mihovila, kao vrijedan rad škole legendarnog hrvatskog orguljara, Petra Nakića. Orgulje su restaurirane 1990. godine i otada o njima brine zadarski profesor, muzikolog i dirigent Ivo Nižić. Deset godina ranije, muzikolog Ladislav Šaban komentirao je kako bi njihova restauracija bila „dobitak za Zadar, grad koji je imao čak pet Nakia, a danas nema ni jednih starijih orgulja”.
Osim na vrijedne orgulje, Pavao Mašić osvrnuo se i na organizaciju Zadar Organ Festivala:
„Obojica smo bili oduševljeni gostovanjem u Zadru: sjajna i mnogobrojna publika, gostoljubivi domaćini-franjevci, efikasna organizacija mladih entuzijasta predvođenih Teom Kulaš koja je uspjela “pokrenuti stvari”, motivirati sponzore i privući velik broj slušatelja ponudivši im interesantan i bogat program! Zadarski orguljski festival je upravo ono što je trebalo zadarskim orguljama, koje su – za razliku od onih često reklamiranih morskih – još uvijek skriveno i premalo iskorišteno blago grada i Nadbiskupije.”
Posljednji koncert Zadar Organ Festivala održat će se sljedećega ponedjeljka, 16. rujna, ponovno u zadarskoj katedrali. No, tom prilikom platno neće prenositi događaje s kora, već nijemi film „Zvonar crkve Notre-Dame” kojem će zvučne efekte i glazbu podariti renomirani njemački orguljaš Ulrich Walther, improvizirajući na orguljama zadarske prvostolnice. Bit će to spektakularna završnica ovog prvog interdisciplinarnog orguljskog festivala u Zadru koji je zaista uspješno srušio stereotipe vezane za kraljicu instrumenata.
