U izdanju Sveučilišta u Zadru i Stalne izložbe crkvene umjetnosti, a pod uredništvom izv. prof. dr. sc. Ivice Vigata, krajem 2020. godine tiskana je monografija Glagoljski ninski spisi 1. dio kao 26 knjiga niza Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae. Ova edicija, koju je je pokrenuo i do svoje smrti uređivao mons. dr. sc. don Pavao Kero, zamišljena je da bi se sačuvali i tiskali glagoljski spomenici pronađeni na području Zadarske nadbiskupije. Isprva su se publikacije ovoga niza tiskale u izdanju Stalne izložbe crkvene umjetnosti, a od XVII. knjige kao suizdavač se pojavljuje i Sveučilište u Zadru.
Važno je napomenuti da je u zaista kratkom vremenu od 2010. do 2019. godine tiskano 55 kodeksa u 25 publikacija. Međutim, zadarska glagoljaška baština zaista je velika te se do danas u tiskanim monografijama ovoga niza nisu ni približno mogli uvrstiti svi glagoljski spomenici. Zato je sa Sveučilišta u Zadru potekla inicijativa da se i nakon odlaska don Pavla Kera glagoljski spomenici i dalje tiskaju zadržavajući sličnu koncepciju, a to znači da će monografije i dalje sadržavati faksimile i transliteracije glagoljskih spomenika. Tekstovi će se transliterirati po istim načelima kao i u dosadašnjim izdanjima, što će omogućiti da ih razumiju i oni koji nemaju striktno lingvističku naobrazbu.
Glagoljski spisi Ninske biskupije uvelike se razlikuju od dosadašnjih izdanja ovoga niza. Prvi se put ne objavljuju kodeksi, već se građa sastoji od neuvezanih spisa koje je trebalo izdvojiti te po određenim kriterijima posložiti i označiti. Razumije se da je takva vrsta rukopisa priređivačima bila do sada najveći izazov. Zanimljivost ovih dokumenata jest i u tome što se na istom arku papira nerijetko pisalo dvama jezicima te dvama ili čak trima pismima. Izostavljanje bilo kojeg dijela unutar istoga arka papira bilo bi neprimjereno, uostalom i neznanstveno, te se pod istom folijacijom pridružuju i prijepisi na talijanskom i latinskom jeziku, odnosno uz glagoljične rukopise naći će se i oni napisani latinicom ili hrvatskom ćirilicom.
Monografija se sastoji od uvodnoga članka u kojem autorica Grozdana Franov-Živković rukopise stavlja u povijesni kontekst, a opisuje i proces nastanka glagoljičnog fonda, tj. načina na koji su se izdvajali pojedini dokumenti iz tada nesređenih Spisa Ninske biskupije. Također, autorica opisuje i poteškoće koje je tada trebalo prevladati da bi se spisi objavili te objašnjava kako je koncipiran prvi tom i kako je izvedena folijacija. Slijedi rad doc. dr. sc. don Zdenka Dundovića o ninskim biskupima iz razdoblja nastanka Ninskih spisa s podatcima koji su zaista nužni za razumijevanje i proučavanje rukopisa u ovoj monografiji.
O jezičnim značajkama rukopisa u svom članku piše Ivice Vigato i to je relativna novost u ovom nizu (izuzetak čine jedino jezični prilozi u XIX. izdanju ovoga niza: Riznica glagoljaške pismenosti otoka Rave). U članku se također iznose jezične osobitosti koje se odnose i na drugi tom ove Monumente koji će se tek tiskati. U posebnom poglavlju autorica Grozdana Franov-Živković popisuje sve svećenike glagoljaše koji se spominju u rukopisima, pridružujući im sve do sada poznate biografske podatke. Budući da su dokumenti različitoga karaktera, makar svi pripadaju administrativnom funkcionalnom stilu, rječnik manje poznatih riječi očekivano je obilniji nego u prethodnim izdanjima niza. Nakon faksimila dokumenata i transliteracije slijedi uobičajena opremljenost monografije u vidu popisa mjesta i imena, koje je sačinila Marija Kero.
Već je sada teško i pobrojiti sve znanstvene radove u kojima se za potrebe znanstvenoga istraživanja upotrebljavala građa tiskana u nizu Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae. Zato nam se čini da i dalje treba ustrajati u izdavanju glagoljskih rukopisa koji će, bez svake sumnje, biti od velike pomoći u razumijevanju kulturoloških posebnosti zadarskoga kraja i hrvatskoga priobalja od 16. do 19. stoljeća.
