Boljke javnog autobusnog prijevoza u Zadru poznate su radnicima, umirovljenicima, studentima, ali prije svega učenicima. Upravo iz tog razloga, prvaši Gimnazije Franje Petrića u Zadru (MIOC) odlučili su, u sklopu projekta Građanin, pobliže razraditi ovu problematiku i lokalnoj zajednici ponuditi rješenje uz razgovor s nadležnima. Sve to pod nazivom BZVZ – “Bez Zavrzlama Voznog Reda Zadra”!
Kako su iz škole već priopćili, Gimnazija Franje Petrića zadnja je u nizu na potezu od Dikla do Male pošte i Kolodvora, a učestalo se događa da puni autobusi izvanredne linije samo projure pokraj učenika ne zautavljajući se, dok redovne linije ne staju na autobusnu stanicu ispred škole jer smatraju da će ih u ključnim terminima, odnosno po početku i završetku škole, pokupiti izvanredna linija. Ovaj problem kod učenika i njihovih roditelja izaziva puno nezadovoljstva jer učenici kasne na nastavu, glazbenu školu i na druge izvanškolske aktivnosti, kao i na prigradske linije zbog čega provedu sate na kolodvoru čekajući novi autobus koji će ih odvesti u mjesto njihovog boravka.
Problem zadarskih gimnazijalaca, od kojih je 30% putnika koji ne žive u gradu Zadru, u emisiji “Na mladima svijet ostaje” Radija 057 predstavile su učenice Maruša Mikecin i Maja Magaš u pratnji mentorice i profesorice Dubravke Radman.
_1616922366.jpg)
Svake godine više tužnih đačkih lica, jer otprate bus sa svojih stanica. Brz poput strijele prođe, a još brže bez nas prođe. Trebamo hitno poboljšanje, da bi nam u školi bilo olakšanje!
– Sudionice ovog projekta su učenice prvog razreda koje će problem, razrađen kroz cijelu godinu, predstaviti na smotri sa fizičkom i digitalnom mapom koju ćemo poslati Povjerenstvu. Ako prođemo dalje, idemo na državno, a ovaj problem smo izabrale zato što nam je najbliži i s njim se susrećemo svakodnevno. Uočili smo da autobusi ne staju radi prekrcanosti, ali čak ako su i poluprazni, što stvara veći problem putnicima nego gradskoj djeci, iznijele su djevojke.
Pandemija koronavirusa samo je produbila ovaj problem. Dok stroge mjere vrijede u školi, čini se da u trenutku kada djeca kroče u autobus one nestaju. Nema razmaka, a zaštitne maske su zaboravljene…
– Kroz projekt smo došli do tri glavna rješenja. Prvo rješenje je da se uvedu posebne, izvanredne linije od kojih bi jedna bila samo za učenike MIOC-a, no to rješenja smo odbacili zbog prevelikog troška i zagađenja za prirodu zbog ispušnih plinova. Sastanci i hitni razgovori za vozače koji ne stanu na autobusnu stanicu, a mogli su, potencijalno je drugo rješenje problema gradskog prijevoza u Zadru. Konačno, treće rješenje je uvesti češće linije koje će voziti u kraćim intervalima. To bi smanjilo učenički stres, prijevoznička tvrtka mogla bi zaposliti više vozača, ali ono što je najvažnije, učenici ne bi kasnili na svoje obaveze, rekle su Maruša i Maja.
Naglasile su kako ovaj problem 13 učenica MIOC-a ne iznose samo u njihovo ime, već i u znak brige prema starijim građanima, trudnicama i bolesnima koji su ovisni o javnom prijevozu. Upravo zbog toga, ova tema je prevladala nad ostalim temama kao što su betonizacija javnih površina, dizala u stambenim zgradama itd.
– Uspjeli smo stupiti u kontakt s Liburnijom koja je otvorena za suradnju i pokušaj pronalaska najadekvatnijeg rješenja. Trenutno se pregovara o tome hoće li rješenje biti izvanredna linija samo za našu školu ili učestalije linije u ključnim vremenskim intervalima. U svakom slučaju, već sada možemo reći da su učenici uspjeli sa svojim projektom, iznijela je mentorica Dubravka Radman.
