Vrhovni sud donio je presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru J. R. (56), koji je 29. veljače 2019. godine s prvog kata kuće u Pagu bacio svoje četvero djece. Za četiri kaznena djela teška ubojstva u pokušaju dobio je 30 godina zatvora, na što su se žalile obje strane. Županijsko državno odvjetništvo tražilo je strožu kaznu, dok je optuženik predlagao ukidanje presude i novo suđenje.
U priopćenju za medije glasnogovornik Vrhovnog suda, sudac Željko Pajalić, obrazložio je razloge zbog kojih je potvrđena prvostupanjska presuda:
Prvostupanjskom je presudom ujedno opozvana uvjetna osuda iz 2017. kojom je optuženik proglašen krivim zbog povrede djetetovih prava i osuđen na kaznu zatvora 1 (jedna) godina uz rok provjeravanja 3 (tri) godine. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 30 (trideset) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi od 28. veljače 2019.
Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Optuženik je proglašen krivim zbog pokušaja teškog ubojstva svoje četvero djece u dobi 3, 5, 7 i 8 godina. U jutarnjim je satima uzeo jedno po jedno dijete iz kreveta u kojima su spavali. Bacio ih je s terase ispred ulaznih vrata stana s visine od gotovo pa pet metara na betonsku podlogu u dvorištu. Sve četvero djece je tjelesno ozlijeđeno. Jedno je dijete zadobilo teške i po život opasne ozljede, a jedno dijete teške ozljede. Smrt djece je izbjegnuta samo stjecajem sretnih okolnosti.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo osam godina, kao i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora trideset godina, u svemu odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio optuženiku dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. Olakotnim je cijenjeno njegovo priznanje, izraženo žaljenje te bitno smanjena ubrojivost koju nije skrivio. Utvrđen je psihoorganski sindrom uzrokovan organskim čimbenicima (oštećenje moždanih funkcija) zbog čega optuženik ima trajno oštećenje psihičkih funkcija i oscilacije u psihičkom stanju. Narušeno mu je i fizičko zdravstveno stanje. Kaznena djela ostala su u pokušaju.
Ukupnost društvenih uzroka ovog tragičnog događaja je također uzeta u obzir. Oni su, dijelom, pozicionirani i unutar funkcioniranja sustava socijalne skrbi koje je očito trebalo poboljšati. Obitelj je bila pod tretmanom Centra za socijalnu skrb od 2012. uz zaključke da je roditeljima potreban savjetodavni rad u odgoju njihove maloljetne djece. To se ostvarivalo isključivo povremenim odlascima u obitelj.
Ovako odmjerena jedinstvena kazna, koja obuhvaća i kaznu iz opozvane uvjetne osude, nužna je i pravedna da bi se njome iskazao odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima takvih kaznenih djela. Istovremeno će se kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka i upozoriti druge građane da se klone sličnih ponašanja.
Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba o kojoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
