Uzalud su svi planovi upravljanja destinacijom u odnosu na fotografije turističke gužve koje je jučer ovjekovječio naš fotograf Tomi Burčul.
Taj pritisak na gradsku povijesnu jezgru, omeđenu UNES-ovim zidinama za koje je također usvojen plan upravljanja, ruše se pred ovakvim prizorima.
Nakon srpanjske rupe, jučer 22. srpnja bio je najjači dan turističke sezone 2026. godine.
Potvrdili su nam to i oni koji sudjeluju već godinama u djeliću bogate turističke ponude na otvorenom. Naravno, Zadrani za razliku od svih onih koji su kao i svakog ljeta došli u Zadar da bi u srcu sezone pokupili svoj dio kolača.
Njih je najviše na zadarskoj rivi na kojoj vlada takva gužva da je s njom kao i s Kalelargom nepodnošljiva lakoća izbjegavanja. Parafrazirajući Milena Kunderu, želimo reći da je domaći izbjegavaju te relacije.
Ali nažalost ne mogu izbjeći nesnosnu gužvu u prometu – ona je također uobičajana muka po svima onima koji su uzalud tražili parkirna mjesta. Zastoj na cesti zbog ulaza i izlaza vozila na Ravnice koje nisu uređene kao parkiralište.
Za razliku od javne garaže na TIZ-u koja je urbanistički regulirana malim rotorom, a koja je sinoć bila napunjena.
Iako nije bilo kišice koja na tjerala turiste iz zapadnog dijela Županije prema Zadru, promet je sinoć gradskim ulicama, dan nakon što je dan ranije bilo tri pokušaja nevere, bio kao u onim noćnim morama zadarske gužve.
Vrhunac sinoćnjeg dana je, međutim, buricom ohlađena večer koja se osobito osjetila na Muraju.
Iako je bilo hladno, glazbeni gušt slušanja Mario Rosini Quarteta koji je izvodio skladbe Pina Daniele na pozornici ispred Muzeja antičkog stakla, a u sklopu Jazz & Blues Festivala pokazao se kao događaj koji nije za masovni turizama. Na svu sreću onih koji su sinoć punih sat i po bili ozareni unatoč srpanjskoj večeri. Isplatilo se.
















