Prije 13 godina Dragan Govorčin sa svojim sinom uputio se drvenom plivaricom Bilova preko dva oceana kako bi nakon tri mjeseca plovidbe, od kojih 67 dana čiste navigacije, stigao pod istoimeno brdo iznad mjesta Porovac na otoku Ižu, po kojemu je dobila ime. Ovaj kapetan duge plovidbe, nekadašnji profesor u Pomorskoj školi, zasitio se iseljeničkog kruha u Kanadi te se vratio kako bi vratio nekadašnju ribarsku slavu otoku koji danas nema niti jednog ribara. Trinaest godine kasnije Govorčinu je preostalo da svaki dan iz oštećenog broda privezanog u luci Knež izbacuje morsku vodu, čekajući spasonosni poziv iz nekog od brojnih birokratskih ureda koje je obišao, vjerujući da i sa 72 godine na leđima može vratiti brod u život.
No strpljenje su izgubili mještani Iža, koji su obih dana poslali dopis medijima i različitim institucijama, zabrinuti njegovim lošim stanjem i uz bojazan da će brod na kraju završiti na morskom dnu u mjesnoj luci.
– Na brodu se godinama nije piturivao „koper” tj. zaštitna boja ispod mora i vjerojatno je „gujba” napravila svoje, oštetila „madire”, drvenu oplatu ispod razine mora pa brod polako tone. Vlasnik ga ispumpava svaki drugi dan. Prodor mora je sve veći i kad potone dovoljno a vlasnika ne bude na brodu onda će početi prodirati more i kroz one „madire” iznad razine mora. Nažalost moramo Vas obavijestiti da je brodu došao kraj. Tko će biti odgovoran kad potone za rivom?, pita se Silvo Panović iz Mjesnog odbora Mali Iž – Porovac, sumnjajući da će brod više ikada isploviti.
Govorčin razumije da nekima brod smeta, pogotovo onima koji koriste obalu kako bi naplaćivali vez nautičarima. Smatra kako bi ipak bilo više razumijevanja kada bi postojala empatija za probleme u koje drugi uđu, ne svojom krivnjom.
Dragan Govorčin (snimio: Nikola Šimić Tonin)
– Ja sam imao najbolju namjeru vratiti ribarstvo na otok i dignuti kvalitetu lokalnog stanovništva na višu razinu, a ne da nam kojekakvi stranci kupuju zemlju i pretvaraju otok u veliki apartman. Nažalost, kako zbog boravka u inozemstvu nisam bio kreditno sposoban, za pokretanje posla uzeo sam partnera koji se na kraju pokazao prevarantom i završio u zatvoru, a brod ostavio pod hipotekom. Bio sam na stotinama razgovora u bankama, HBOR-u, a kako nisam uspijevao pokrenuti posao, vratio sam se prije četiri godine u Kanadu kako bih opet nešto pokušao zaraditi. I uspio sam, ali je sud bez mog saznanja provalio u brod a nakon toga HBOR održao aukciju na koju se nitko nije javio. Naravno, kada brod ne plovi on je bezvrijedan i zato sam ja predložio da mi se omogući pokretanje posla, nešto se u tom smjeru i pokrenulo, ali dok ne dođe taj poziv ja mogu samo brinuti da se brod ne potopi, kaže Govorčin.
Kaže kako su ovakvi brodovi inače na cijeni u SAD-u, pa je tako brod gotovo identičan ovome Western Flyer, na kojemu je plovio književnik John Steinbeck, proglašen dijelom povijesti te je na restauraciji u muzeju. S funkcionalne strane Bilova, koja je proizvedena 1947. godine, vjerojatno je i bolja od običnih ribarica koje danas plove na našem moru, a mogla bi istovremeno služiti i kao jahta. Do toga je naravno dug put obnove, koja je za sada neizvjesna.
Problem na koji mještani upozoravaju su i ribarske mreže koje Govorčin već 12 godina drži na rivi, a u koje, kako navodi Panović, “seru i pišaju psi i iz kojih raste trava”.
– Razumijem ja mještane, ali što ja mogu u ovoj situaciji? Staviti ih u džep i odnijeti negdje?
– Bit će mi žao ako se moj san ne ispuni. Moj pradjed ovdje u Porovcu je 1905. godine sagradio kuću nakon uspješnog lova na tune, a te godine sagrađeno je ukupno pet kuća. Moglo bi se i sada živjeti od ribarstva, ali kod nas nažalost neki još uvijek žive jednom nogom u socijalizmu, a neki i s dvije. Vrijeme prolazi, posao je na zadnjem mjestu i nekima bi bilo najdraže da brod potone. Nažalost, pokazalo se da je puno jednostavnije bilo prijeći dva oceana nego voditi rat s birokracijom, zaključuje Govorčin.
