Ako parafraziramo čuvenu izjavu američkog predsjednika Kennedy – Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju – uz nekoliko komunalnih problema, pitamo se je li Grad Zadar i sam mogao nešto napraviti u sklopu 63 mjere za pripremu sezone.
Iza zgrade suda i zatvora, u proširenju Ulice Blaža Jurjeva, i dalje prizor smeća.
Prema obavijesti Čistoće, zbog radova na rekonstrukciji male kuće, mjesto odlaganja otpada je pomaknuto.
To se moglo predvidjeti, kao i to da samim time taj komunalni problem nije uklonjen. Naprotiv, on je postao još izraženiji s obzirom na to da je počela turistička i sezona street fooda.
Vidi se to ambalaži koja je tu naslagana, a lako je i utvrditi tko su ti koji nepropisno odlažu otpad izvan kontejnera. Uz nebrigu pojedinih građana za javni prostor i interes, očito je da kontejneri nisu dostatni i da zapravo Čistoća mora naći neko drugo rješenje da ovaj prizor zauvijek nestane.
Katanac to nije, jer on očito stvara ulično smeće koje se povećava na ovoj lokaciji koju pratimo i na kojoj se već danima ništa ne mijenja osim gomile uz kontejner.
I dok svi za smeće uz kontejner optužuju ugostitelje, ima i svijetlog primjera njihovog ponašanja.
U Ulici Kraljskog Dalmatina, za one koji ne znaju, prolazi uz nekadašnju gradsku kavanu Central, postavljen su kante uz koje nema smeća. Istina, nekakav otpad nalazi se iza njih, a zbog čega kante nisu uza zid zgrade u većinskom vlasništvu Grada Zadra u kojoj je sjedište među ostalim i Društva arhitekata Zadra. Možda bi oni kao struka mogli ponuditi gradskoj vlasti način kako će se rješavati komunalni otpad u zaštićenoj povijesnoj jezgri.
Nama je više u oči upala opasnost za prolaznike od ulegnute kamene ploče koju još nisu vidjeli nadležni.
Nimalo bolje nije bilo vidjeti rupu na Kalelagi, u blizini mjesta gdje se mijenjao kameni pokrov. Zašto ovako izgleda otvor za oborinske vode, teško je dokučiti to “privremeno rješenje”.
Ako netko upadne u te rupe, slomi se te tuži Grad Zadar – kako će se odgovorni pravdati?
Inače ta mala, kamena Ulica Kraljskog Dalmatina bez stalnih stanara suženi je prolaz između ugostiteljskih terasa i jedini korisnici kanti isključivo su ugostitelji.
Tako je posljednjih godina tijekom kojih se pitamo što je Grad Zadar, koji svake godine donosi pomalo smiješne “copy paste” mjere za pripremu sezone, sa svojim službama u njemu napravio. Puno malih komunalnih zahvata, poput opituranih klupa na Muraju – bile bi znak i da je njima stalo do urednog Grada.
A da ne govorimo o vegetaciji koja u idealnim uvjetima vlage i sunca, izbija iz kamena – artefakata antičkog ulaza u nekadašnji grad na Trgu Petra Zoranića.
Arhitektonsko rješenje s orošenim, a u početku klizavim staklima, koja su često i razbijana, i dalje se pokazuju kao čuđenje onih koji niti mogu vidjeti, a bez informativnih ploča znati što se to dolje nalazi.
Uz ovaj mali komunalni presjek još i podsjetnik da je boravišna pristojba koju plaćaju turisti uvijek bila namjenska – za uređenje mjesta ili kako se to danas pretvorilo u destinaciju. Grad Zadar taj novac koristi za njihovu zabavu i dovlačenje putem subvencioniranja Ryanaira.
Vrhunac zapuštenosti je priobalni dio za koji gradske vlasti u Zadru nisu nikada previše marile. Obalni zid Branimirove obale izglođan je, raste trava, kamen se urušava. Do sanacije moglo bi doći jedino kada bi ga obalu urušilo nevrijeme i dogodilo se EU financiranje.
Na Poljani pape Ivana Pavla II fontana je odavno presušila, klupe se odavno nisu bojom štitile od sunca, na mjestu osušenog stabla nikako da se posadi novo, a podloga je isprana kao na “brdovitom Balkanu”.
Toliko da je zakupac prostora uzeo stvar u svoje ruke pa ju je sam nasipao. Na susjednoj ugostiteljskoj terasi također nisu čekali službe da posijeku divlju smokvu koja je ukorijenjena u kamenu.
Kad će iz Grada Zadra “zasukati” rukave da se ovaj središnji prostor antičke prošlosti Zadra dovede u red?
