Zadarska povijesna jezgra, nažalost, poznata je po ruševnim građevinama koji ne samo da su opasne za okolinu, već su i ruglo, a možda bi se mogla napraviti i turistička tura njihovog obilaska jer bi izazvale najviše čuđenja kod gostiju Zadra.
One su još uvijek čuđenje i komunalnim redarima koji su zbog opasnosti od pada i urušavanja, slali prijave građevinskoj inspekciji. Ona im je vraćala jer je to u njihovoj nadležnosti. Tu staje i počinje stanje koje se tumači neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, odnosno vlasništvom.

Jedna od najvećih i davno napuštenih kuća u Stomorici s jedne strane izgleda kao kuća strave i užasa, a na pročelju nosi tablu s imenom arhitekta i konzervatora Ćirila Metoda Ivekovića.
On je1896. godine imenovan je za arhitekta bogoštovnih zgrada kod dalmatinskog namjesništva u Zadru. Bio je to početak njegova najplodnijega razdoblja. U Zadru je proveo četvrt stoljeća djelujući kao arhitekt, konzervator, arheolog, restaurator i konačno kao fotograf.
Kud ćeš veće ironije – turisti bi ostali ostali bez riječi kada bi im vodiči to ispričali. I još povezali sa susjednim muralom Tomislav Ivčića koji je opjevao Kalelargu, Varoč, Četiri kantuna… pa još noću.

Jedna od manjih ruševina, sudeći prema foto-turi našeg foto-reportera Tomija Burčula, dobiva neku građevinsku intervenciju. Ta je lokacija javnosti poznata zbog nereda oko odlaganja otpada. Znamo jednog živućeg zadarskog arhitekta koji je imao viziju da se to uredi u mali trg.

Prije više od 10 godina pisali smo o slučaju ruševine iz Domovinskog rata u Ulici nadbiskupa Nikole Matafare, koju je od Grada Zadar želio otkupiti odvjetnik Miroslav Biloglav, ali on očito nije bio po volji gradskim vlastima i to je još uvijek spomen za one koji ne znaju što je bilo ’91.
U Kampo Kaštelu je poznato staro i novo vlasništvo nad ostacima povijesne kuće Kolanović čija fasada samo što se ne sruši pod teretom džungle koja je unutra te ruševine izašla. Pitanje je li tko natjerao vlasnike da poštuju komunalni red, može se proširiti na konzervatore. Oni se iz odgovornosti vade kako u zaštićenoj povijesnoj jezgri, ta i ta kuća nije upisan kao kulturno dobro.

Tako je i sa zapljenom kućom na Trgu koja ulazi u petu godinu od požara s posve neizvjesnom budućnosti.
Konzervatori se nisu dosjetili proglašenju kao u slučaju zagrebačkog potresa kako bi se sanacija povijesnih kuća obavila bez novih građevinskih protupožarnih uvjeta.
Grad nije uzeo stvar u svoje ruke, što mu Zakon dopušta, a svoje je poslovne prostore koji su postali mrtvi kapital, oblijepio s posterima na temu “ako ne znaš što je bilo”.

Nije to palo napamet ni gradskim vlastima kojima to nije takav problem, s obzirom na izjavu gradonačelnika Šime Erlića u prilogu HTV na temu zadarskih ruševina.
– Naš je cilj pokrenuti natječaj kojima bi htjeli uključiti privatnike, privatne vlasnike stanova, odnosno upravitelje zgrada da se prijave na području čitavog Poluotoka, gdje god je zaštićeno kulturno dobro, ali u suradnji s našim konzervatorima da krenemo u uređenje pročelja, fasada ili popravaka koji mogu uljepšati izgled same zgrade, izjava je na promašenu temu gradonačelnika Šime Erlić.
















