Dok čekamo informaciju na novinarski upit do kada je rok završetka radova na aglomeraciji u Diklo, iz razgovora s jednom od Zadranki koja tamo živi 40 godina, doznajemo za patnje Dikljana u uvjetima gradilišta.
-Živimo u blatu, ovisni smo o taksiju, nemamo nikakav sadržaj, trgovine, mesnice, ambulante, ističe ona koja nas je zapravo htjela upozoriti kako su im ukinute i četiri autobusne linije. Pješačenje do malih bunara gdje staje minibus za školarce, nimalo nije pogodan za starije osobe koje moraju taksijem do doktora ili ja do trgovine. A taksi često ne želi voziti kroz rupe makadama.
– Kada je taj makadam nešto poravnat pred Božić, zvali smo Liburniju da im kažemo da sad mogu produžiti liniju, ali oni su rekli da nisu dobili iz Grada nikakvu uputu. Mi smo zapravo izolirani i ne znamo dokle će to stanje trajati. Ne vidimo da se jučer i danas nastavlja raditi. Jedan radnik je prije Božića rekao da će to trajati do kraja veljače. Već sam luda od blata, štrapaca, hodanja, zaobilaženje svih tih rupa kretanjem uz more, pa te ono zalije – užas od života u nekad elitnom naselju, priča nam svoje doživljaje Zadranka nakon što smo objavili vlastiti zapis nedovršene aglomeracije u Diklu uz Krešimirovu obalu.
U neke uske uličice strojevi nisu ni ušli i bolje da nisu jer je, prema strahovanju naše sugovornice, više štete nego koristi. Koliko puta smo bili bez struje i vode što je uništilo kućne aparate. Često bi to bilo bez najave. Samo bi prsnula cijev, a Neplaci u čudu gledali što su sada na gradilištu krivo napravili. Gore nam je nego u ratu. Kada pitamo tko je nazor, oni odgovaraju, a zašto to pitate.
Njezina je prognoza da će to divljaštvo na gradilište koje nikada nije imalo ni oznake potrajati do ljeta.
Sumrak urbanizma na uštrb turizma već je opjevana tema u Diklu. Ali nema nikakvih promjena ni u javnom prostoru. Od kada naša sugrađanka živi u Diklu nabraja tek promjene: da se autobus s kojim su išli u školu prorijedio na svakih pola sat, umjesto na svaku uru zbog čega su više išli pješke nego gubili vrijeme čekajući. Dobili su bankomat i igralište. Nažalost ostali su bez tamarisa uz more, bez jedinog mjesta na kojem su imali plažu, da bi se tamo postavilo lebdeće sunčalište sa znakom opasnosti.
Na njemu možeš dobiti jedino rak kože, smatra Zadranka navodeći kako je najbolje što je ostalo od Dikla to što ima još zelenih površina, pa čak i vinograda, a čulo se i zavijanje čagljeva u gornjem dijelu Dikla koji još nije napadnut apartmanizacijom.
