Izvješće o poslovanju Liburnije za 2024. godinu na Gradskom vijeću izazvalo je kritike oporbenih vijećnika i pljesak HDZ-ovih na kraju, zbog načina na koji je direktor Slobodan Erslan prezentirao izvješće i odgovorio na pitanja. Ona su bila različita – od financiranja, stranih vozača, imena stanica, do žene koja s dvije plastične vrećice mjesecima živi na kolodvoru.
– Pozitivan rezultat od 100 tisuća eura bez subvencija bio bi gubitak od preko 2 milijuna kuna. Ovdje na Vijeću godinama upozoravamo na iste stvari – potrebu za modernizacijom voznog parka, koja nije provedena, ili da autobusna stajališta dobiju imena. Kada neki stranac želi koristiti javni prijevoz, njemu „Mala pošta“ ništa ne znači – rekao je Erol Gaši.
SDP-ovi Daniel Radeta i Danijela Vukoša problematizirali su reklamiranje na gradskim autobusima, bilo da se radi o kladionicama ili novogradnji u Vruljici. – Nigdje u izvješću nema koliko se zarađuje od reklama, mogu li obični građani zakupiti reklamu i po kojim uvjetima – pitao je Radeta.
Erslan je odgovorio kako svrha javnih firmi nije dobit, nego kvaliteta te da javni prijevoz nigdje u svijetu nije rentabilan.
– Dobro je da ste spomenuli Split, koji ima poticaje od 40 posto u visini prihoda gradskog prijevoznika. Nama su poticaji 19 posto, a prva sljedeća u Hrvatskoj je Pula s preko 30 posto. Realna cijena autobusne karte je preko 3 eura, no mi tu cijenu ne možemo dizati – rekao je Erslan.
Za stajališta Liburnija nema nadležnost – njihovo imenovanje u ingerenciji je Grada Zadra ili Hrvatskih cesta. Što se tiče reklama, Liburnija ima godišnji ugovor sa Zadar Media, zakupljeno je 20 autobusa, a Erslan nije znao napamet koliki je iznos ugovora, niti koliko se naplaćuje krajnjim korisnicima.
Komentirao je i kritike zbog istovremenog polaska svih gradskih autobusa, što je opravdao potrebom za pamtljivim vremenom polaska koje se ne mijenja kroz dan. Dodao je da su otvoreni za sve sugestije oko dnevnog reda, ali da javni prijevoz ne može riješiti potrebu svakog djeteta iz svakog kvarta da ima autobusnu liniju čim mu završi nastava. Odbio je i tvrdnju da vozni red nije usklađen s trajektnim linijama, jer Jadrolinija svaki mjesec dostavlja termine odlazaka i dolazaka u Gaženicu te je svaki trajekt pokriven autobusom s kolodvora.
Temu stranih radnika otvorila je Kasminka Adžić Sikirić, koja je pitala zašto im se plaća smještaj, na što domaći radnici nemaju pravo, te jesu li naučili barem osnove hrvatskog jezika. Radeta je dodao da s ovakvim plaćama vozačima Liburnija ne može konkurirati na tržištu rada, a spornom je ocijenio činjenicu da se stranim vozačima plaća ispit D kategorije, koji košta 4 tisuće eura, nakon čega oni mogu otići za veću plaću u drugu sredinu.
– Smještaj smo plaćali i vozačima iz Međimurja koji su neko vrijeme radili pa otišli. Što se tiče polaganja vozačkog ispita, to je mjera koja je bila ponuđena i našim sugrađanima. Kada se dogovori, vozači imaju obvezu rada najmanje pet godina ili moraju nadoknaditi ulaganje. Svi strani radnici koji dolaze imaju položen vozački ispit u Hrvatskoj, to je uvjet koji smo postavili agencijama – pojasnio je Erslan.
Na kraju je rekao da Liburnija nema ovlast nekoga tjerati iz javnog prostora. Zbog žene koja živi na kolodvoru desetak su puta zvali Centar za socijalnu skrb i policiju. Policajci bi došli, legitimirali ženu, ali bi sve ostalo po starome.
