Maske“ redatelja i glumca Dražena Šivka odnijele su apsolutnu pobjedu na 3. Zadarskom festivalu monodrame.
Nakon 11 dana održavanja festivala, žiriju nije bila laka odluka, ali su Maske proglašene najboljom predstavom i zaslužile su nagradu Zlatko Košta kojem je posvećen ovaj zadarski jedinstven festival. Dražen Šivak nije mogao biti na dodjeli, ali se putem video poziva obratio publici na proglašenju u Kazalištu lutaka.
Njemu je pripala i nagrada za najbolje muško ostvarenje posvećena Luki Paljetku. U ženskoj konkurenciji, nagradu Teodora Vigati odnijela je za svoj autorski projekt Lada Bonacci za monodramu “Ostatak života” .
Ona se također zahvalila putem videa te je publici poželjela “sretan ostatak života”.
Zadarski festival monodrame stvorio je jednu novu kazališnu publiku i to je njegova najveća vrijednost . Vidjelo se to i po ocjenama koje je publika davala nakon svaka predstave. Najveću ocjenu dobile su Sjajne stvari u režiji Matka Raguža i izvedbi Filipa Križana te produkciji Teatra EXIT iz Zagreba.
Na 2. mjestu je zadarska predstava Kamo idemo, tata? (4,82), 3. Zločin i kazna (4,76), 4. Ko sam ja? (4,75), 5. Maske (4,67), 6. Priče iz Vukovara (4,59), 7. Jimmy Ćorak (4,53), 8. Nikome ni riječi (4,52), 9. Ostatak života (4,51), 10. Najnormalniji od svih dana (4,48), 11. Jama (4,35) i 12. This is my truth, tell me yours (4,15).
Uz sve zahvale koje su jučer izrečene ljudima iza scene u realizaciji Zadarskog festivala monodrame, poseban trud i angažman priznata je tehnici i ansamblu Kazališta lutaka te polaznicima Drame plus.
Oni su bili mali dobri duhovi festivalskih dana koji nisu propustili za tu priliku i za sve što su naučili, zahvaliti svom mentoru Vinku Radovčiću uz cvijeće kojeg su kao zaboravili donijeti na pozornicu.
Radovčić je istaknuo producentske sposobnosti nove ravnateljice Kazališta lutake, Ive Modrić koja je pronašla smještaj za 80 gostiju Festivala u Zadru.
Program festivala monodrame okončan je duodramom “Bilo bi šteta to ne obaviti danas” Ivora Martinića u režiji Ivora Martinića.
Foto: Saša Ćuka/Drama plus
Stručni žiri ovogodišnjeg 3. Zadarskog festivala monodrame u sastavu: dr. sc. Mirna Sindičić Sabljo, red. prof. teatrologije kao predsjednica žirija i članovi žirija: akademska glumica Mirjana Đan, dr. sc. Bruno Ćurko, izv. prof. filozofije i dramski prvak HNK Zadar Alen Liverić, ovako je obrazložio nagrađene:
MASKE
“Riječ je o iznimnom umjetničkom pothvatu koji na jedinstven način, u formi izvedbenog predavanja, spaja povijest kazališne umjetnosti, kazališnu teoriju i glumačku virtuoznost. Izvođač tijekom predavanja publici prenosi znanje o maskama i njihovom mjestu u povijesti izvedbenih umjetnosti – od njenih prvih tragova u prapovijesnim špiljama, preko grčke tragedije i komedije, commedie dell’arte, pa sve do odjeka u djelima dramatičara poput Marina Držića, Williama Shakespearea, Molièrea i Miroslava Krleže. Na taj način postavlja okvir i za živu kazališnu igru, u kojoj publika svjedoči neprekidnim preobrazbama i aktualizacijama arhetipova. Šivakova izvedba pokazuje kako maska u kazalištu nije tek sredstvo prikrivanja, već način razotkrivanja istine o čovjeku, njegovim arhetipovima i društvenim ulogama. Spoj povijesti, igre i refleksije daje posebnu vrijednost ovoj monodrami. Predstava je prožeta duhovitošću, ironijom i autoironijom te istovremeno prenosi poruku o glumačkom pozivu – onu da tijelo, a ne samo glas i tekst, pokreće lik i oživljava masku. Na taj način Dražen Šivak bez imalo dociranja publici nudi uvide u srž glumačke profesije. Maske, na kojima je Šivak radio s dramaturzima Karlom Leko i Patrikom Gregurcem, slave glumačko umijeće te izvedbene umjetnosti te na izrazito uspješan način integriraju znanstveni, pedagoški u umjetnički diskurs.”
DRAŽEN ŠIVAK
“U ovoj predstavi Šivak pokazuje rijetko viđenu glumačku virtuoznost, koja se očituje u potpunom vladanju tehnikom i besprijekornim transformacijama iz lika u lik. Svaka figura koju utjelovljuje – od Pantalonea, Arlecchina, Tilla Eulenspiegela, Držićeva Pometa do Petrice Kerempuha dobiva vlastiti ritam, karakter i unutarnju logiku. U tome Šivak jednako snažno koristi glas, tijelo i gestu, gradeći likove iz njihove tjelesnosti i scenskog impulsa, a ne tek iz riječi. Šivakov scenski rad u Maskama stvara most između tradicije i suvremenosti: kroz prizmu ovih likova prepoznajemo današnje obrasce moći, slabosti, smijeha i otpora. Tako “Maske” postaju komentar sadašnjeg trenutka, a ne tek vježba u majstorstvu. Njegove transformacije pokazuju ono što filozofija kazališta često naglašavala kako gluma nije puko oponašanje, nego stvaranje mogućih oblika ljudskog postojanja. Šivakova izvedba pokazuje kako monodrama može biti bogata, razigrana i višeglasna – iako na sceni stoji samo jedan glumac, pred nama se otvara cijeli svijet. Zbog te izuzetne kombinacije tehničke vještine, dubine interpretacije i umjetničke snage, kojom povezuje kazališnu tradiciju s današnjim vremenom, stručni žiri dodjeljuje Draženu Šivaku nagradu za najbolju mušku izvedbu.”
LADA BONACCI
“U ovom autorskom projektu, koji se temelji na autobiografskom materijalu, Lada Bonacci pokazuje iznimnu umjetničku hrabrost progovarajući o osobnim, te ujedno univerzalnim, temama: krizi srednjih godina, neizbježnom suočavanju s vlastitim promašajima te upornom traganju za smislom i načinima prevladavanja tih izazova. Njezina izvedba izdvaja se snažnom iskrenošću, neposrednošću i dubokom komunikacijom s publikom, kojoj se obraća gotovo intimno, kao sugovornicima, a ne tek gledateljima. “Ostatak života” pokazuje kako se osobno iskustvo u kazalištu pretvara u zajednički prostor istine i katarze, ono što započinje kao intimna ispovijest, na sceni se oblikuje u univerzalno pitanje smisla i ljudske krhkosti. Lada Bonacci je na tragu ono što je Aristotel nazivao pročišćenjem (katarzom) kroz smijeh i suze. Publika može prepoznati vlastite sumnje i strahove, ali u isto vrijeme otkriti i oslobađajuću snagu umjetničkog izraza. Lada Bonacci u ovoj predstavi vješto koristi elemente stand-up komedije i klaunerije, što izvedbi daje slojevitost i ritam, istovremeno je čineći pristupačnom širokoj publici. Oslanjajući se na humor, ironiju i autoironiju, ona uspijeva otvoriti prostor za smijeh, ali i za ranjivost čim se stvara jedinstvena scenska energija. Izvedba Lade Bonacci u “Ostatku života” primjer je glumačke posvećenosti i umjetničke autentičnosti: ona se ogoljuje do krajnjih granica, ne skrivajući vlastite lomove, već ih pretvarajući u univerzalni scenski jezik. Upravo ta sposobnost da osobnu priču uzdigne na razinu zajedničkog iskustva i da publiku istovremeno nasmije, potrese i osnaži, razlog je zbog kojeg joj žiri dodjeljuje ovu nagradu.”
