Sa spornog talijanskog broda sa kojeg se azbest treba skinuti u splitskom škveru, ta je tema ciljano prebačena na azbest s broda Galeb i Zadar.
Gdje je završio azbest s kojim se trgovalo, a azbestnu prašinu podiglo je pitanje vjerodostojnosti institucija.
Iz Grada Zadra su se digli na sve četiri i negirali da je taj azbest deponiran u Diklu, kao što su to naveli iz Ministarstva zaštite okoliša. Tamo pak postoji osoba koja je digla lažnu uzbunu jer se ufala u aplikaciju koja pokazuje deponirani azbest na zadarskoj deponiji, ali ne i njegovo podrijetlo.
Na teren je opet izašao Državni inspektorat koji je smirivao javnost i 2020. godine, kada je utvrđeno da je azbest s Galeba propisno skladišten u Sirovini Odlagalište, što je trebalo biti privremeno rješenje. Nakon toga državne institucije zaboravljaju na tih navodno 70 i nešto tona azbesta koje je dopremljeno iz Rijeke u Zadar. I tako se budi stara tema na volej iz splitskog škvera.

Inspekcija je ponovno u akciji u kojoj je utvrđeno da je azbest deponiran u Gospiću koji više nije imao kapaciteta pa su četiri tone još uvijek u Zadru.
Državni inspektorat je protiv trgovačkog društva pokrenuo upravni postupak u kojem je rješenjem naređeno da u roku određenom rješenjem ukloni veća količina otpada koje se skladišti u skladištu opasnog otpada na lokaciji sjedišta trgovačkog društva u Zadru među kojima i otpadni azbest KB 170605, objavili su iz DIRH-a pred produženi vikend.
Sporni azbest nije na deponiji u Diklo, ali jest u Zadru. No, to je razlog sazivanja izvanredne sjednice Gradskog vijeća koju na temu azbesta traže zbunjeni vijećnici oporbe.
Uz dnevni red na temu Postupanje s opasnim otpadom na području Grada Zadra, oni bi trebali dodati sanaciju odlagališta Diklo gdje se nalazi kazeta za deponiranje azbesta. Hoće li se azbest odlagati u Centru u Biljanima, također je pitanje koje zanima javnost, jer azbesta još uvijek ima u prostoru.
Te 2020., godine kada se mislilo da je to azbest s Galeba, u kazetu u Diklu je zaprimljeno 50,06 tona azbestnog otpada kada su mijenjane salonitne cijevi s Bokanjca, što je potvrdio aktualni direktor Čistoće Ivan John Krstićević.

Primjer “propisnog” postupanje s azbestom na jednom zadarskom gradilištu
Drugo je pitanje što će biti s tom azbestnom kazetom u postupku sanacije za koju uvjete mora dati Ministarstvo zaštite okoliša u kojem je ispalo “da lijeva ne zna što radi desna.”
Nakon što je azbest zabranjen, a Hrvatska ušla u EU, Fond za zaštitu okoliša kojem je nadležno to ministarstvo dobili su novac za gradnju 19 azbestnih kazeta, među kojim je i Diklo. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, koje je objavio Jutarnji list, njihova je popunjenost 55 posto. Istim izvorom informacija, kazete su zatrpane u Udbini i Slavonskom brodu, ali ne i u gospićkom Rakitovcu kako se to navodi kao opravdanje zašto su u Sirovini Odlagalište ostale još 4 tone azbesta.
















