U mjestu Buliću koje pripada župi sv. Mihovila Lišane u ponedjeljak, 17. siječnja svečano je proslavljen blagdan sv. Antuna Pustinjaka, nebeskog zaštitnika Bulića. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca. Poznata muška pjevačka skupina Vukšićki bećari uveličali su slavlje pjevanjem čuvene tradicionalne starodrevene pučke „Vukšićke mise”.
– Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me i imat ćeš blago na nebu” (Mt 19,21). Draga braćo i sestre danas slavimo našeg zaštitnika sv. Antuna Pustinjaka, slavimo sveca koji je svoj život posvetio pustinjačkom načinu života. On je jedino u Isusu našao smisao, sreću i odrekao se svog ovozemaljskog bogatstva kojeg je podijelio siromasima. Sv. Antun pokazao je da s kim se Isus sretne i tko pusti Isusa u svoj život kao spasitelja dobiva novi predznak. Isusu je stalo do našeg obraćenja, no postavlja se pitanje – jesmo li na to spremni? Neka nam sv. Antun bude primjer da uvijek budemo vjerni Kristu, svetoj katoličkoj crkvi i svojoj dragoj domovini Hrvatskoj, rekao je u nadahnutoj homiliji fra Ivan Šimunac.
Crkva sv. Antuna Pustinjaka u Buliću podignuta je od 1892. – 1894.g. na temeljima srednjovjekovne crkve sv. Kate, koja je oko 1727. promijenila titular u sv. Antun. Najnovija obnova počela je 1988. godine. Srušen je zvonik na preslicu i pred sam Domovinski rat podignut novi. Crkvu su tijekom Domovinskog rata pobunjeni Srbi do temelja porušili i odnijeli oba zvona, koja do danas nisu pronađena.
Godine 1999. započela je na istom mjestu izgradnja nove crkve, zvonika s novim zvonima, te je dovršena 2003. godine. Ispred crkve sv. Antuna 2013. godine postavljena je bista don Petru Nakiću, poznatom svjetskom graditelju crkvenih orgulja koji je rođen u Buliću. Na kraju misnog fra Ivan Šimunac zahvalio se svim vjernicima koji su sudjelovali u svečanoj misi. Ispred crkve u ime bratstva i zajedništva župe, Vukšićki bećari i nazočan vjernički puk iz duše su zajedno zapjevali „Sv. Ante visoka zvonika, Buliću si i ponos i dika”. Zapjevala se ovom prigodom i poznata ojkavica, razmijenilo se puno davnih sjećanja i riječi onih župljana koji se inače rijetko susretnu. Svetkovanje nebeskog zaštitnika, zajedno s gostima nastavljeno je u obiteljima uz bogati blagdanski stol.
