Umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Tomislav Radišić preminuo je u Svećeničkom domu u Đakovu u utorak, 1. srpnja u 95. godini života i 71. godini svećeništva, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Iako se radi o svećeniku koji je svoj radni vijek do umirovljenja proveo u Bosni i Hercegovini i Slavoniji, splet okolnosti doveo ga je na službu i u Zadarsku nadbiskupiju, nakon što se umirovio.
Nakon 19 godina svećeništva u BiH, svoj svećenički put je 1974. godine nastavio inkardinacijom u tada Đakovačku ili Bosansku i Srijemsku biskupiju. Imenovan je najprije župnikom Župe sv. Filipa i Jakova, apostola, u Odvorcima, a potom je poslan u Srijem, gdje je preuzeo službu župnika u Župi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški i vjerno je vršio punih 11 godina. Uz tu službu, privremeno je godinu dana upravljao Župom sv. Ane u Maradiku. Posljednja župnička služba, prije umirovljenja 1995. godine, bila je u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima.
No, njegova svećenička ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku nije prestala ni nakon umirovljenja. Tijekom kratkog posjeta svome bratu župniku dviju župa na Dugom Otoku u Zadarskoj nadbiskupiji, Župe Gospe od Karmela u Savaru i Župe svetih Kuzme i Damjana u Brbinju, iznenada mu umire brat. Na molbu zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, njegova privremena zamjena pokojnog brata od nekoliko dana, protegnula se u desetogodišnju župničku službu. Tijekom pet godina bio je i dugootočki dekan.
Po povratku 2005. godine u Đakovo bio je u zasluženoj mirovini i dalje ostao pastoralno aktivan. Osim što je kao svećenik odlazio u dom i ondje dijelio sakramente, obilazio je ljude, s njima razgovarao, a bio je i revan vrtlar u dvorištu Bogoslovnog sjemeništa i Svećeničkoga doma, u kojemu je provodio svoje umirovljeničke dane.
Oni koji su ga poznavali pamte ga uvijek dobro raspoloženog, vedrog, strpljivog, punog ljubavi i poštovanja prema Bogu i onima koje je susretao sve do posljednjeg daha u utorak 1. srpnja.
