Zašto je važna odgoda košnje, što je sterilno cvijeće, kako zaštititi gradsko zelenilo, guši li bršljan stabla? Neka su od pitanja na koja nam je u razgovoru odgovore pružio Kruno Pekas, hrvatski vrtlar, aktivist, florist i krajobrazni dizajner, u javnosti poznatiji kao ‘vrtlar Kruno‘, već naširoko poznat po zaštiti prirode i okoliša diljem Hrvatske.
Nedavno ste održali predavanje na temu suvremene hortikulture i zaštite bioraznolikosti u urbanim sredinama. Što biste istaknuli kao najvažnije na ovu temu?
Problem je u Hrvatskoj što se stabla ne percipiraju kao važna. Nevažna su i kao da uvijek smetaju na mjestu gdje se nalaze pa se ruše nemilice i bez zadrške. Mi trebamo bolji zakonski okvir za zaštitu stabala u Hrvatskoj!
Kao prvo smatram da treba zabraniti sječu i drastično uklanjanje krošnji stabala i grmlja od 1. ožujka do 1. listopada zbog zaštite ptica, baš kako imaju propisano i u Njemačkoj i drugim zemljama Europe. I drugo stabla u urbanim sredinama treba staviti pod zaštitu. Ne samo na javnim površinama već i privatnim jer i ona čine sveukupnost gradskog ekosustava i igraju važnu ulogu u održavanju zdravih gradskih uvjeta i stvaranju optimalne gradske mikroklime.
U Europi to imaju mnogi gradovi uređeno gradskim aktom koji se zove Odluka o zaštiti stabala (Baumschutzverordnung). Stavljajući stabla pod zaštitu, stat će se na kraj nekontroliranoj sječi, uništavanju i ozlijeđivanju stabala prilikom građevinskim radova, a investitori će prilikom izrade idejnog projekta na nekoj parceli morati evaluirati postojeća stabla pod zaštitom i uključiti ih u projekt ako je ikako moguće, a ne kao sada, jednostavno srušiti, bilo da je riječ o jednom stablu ili kao u Rijeci gdje su uništili cijeli stari drvored čempresa. A ako nije moguće integrirati stabla u neki građevinski projekt na mjestu gdje jesu, neće ih moći samo tako preko noći srušiti već će za to morati tražiti dozvolu za uklanjanje i morati osigurati vlastitim sredstvima zamjensku sadnju.
Samo za primjer, u Berlinu je kazna za posječeno stablo bez dozvole i do 50.000 eura! Također mislim da svaka lokalna samouprava mora imati stručne ljude, arboriste ili urbane šumare ili pak djelatnike sa ETW (European Tree Worker) licencom kako bi se mogli adekvatno brinuti o stablima u svom gradu. Nije dovoljno znati samo rukovati motornom pilom i imati položen tečaj penjanja, već je potrebno da osoba ima i zdrav odnos prema stablima i empatiju temeljenu na ekološkim principima.
Mislim da su stabla jako važna, no tu je svakako bitna i odgođena košnja negazivih travnih površina u travnju i svibnju, zabranu korištenja pesticida, opločavanje umjesto asfaltiranja, ozelenjavanja parkirališta koja slove kao toplinski otoci te modernizacija hortikulture i sadnja više održivog cvijeća poput trajnica i grmlja.
Često se može čuti da “bršljan guši stabla”. Ima li u tome istine ili je to mit?
To je čisti mit. To je paušalna prosudba koja nema znanstveno uporište. Bršljan se zbog toga što raste po stablu nekako vizualno doživljava kao da ga guši. Ja se ovom temom bavim već duže i posmatram stabla koja žive s bršljanom i mogu utvrditi da je to netočno. No ne možete optužiti jednu tako korisnu autohtonu penjačicu da je štetna nekoj drugoj vrsti samo zato jer se to vama tako čini. I sam Peter Wohlleben, poznati svjetski šumar i pisac, tvorac niza bestsellera o stablima i šumi (Tajni život drveća) također je u nekoliko navrata u svojim objavama objasnio da bršljan ne guši stablo te objasnio zašto. Prisustvovao sam jednom njegovom predavanju u kojem se kao poanta predavanja iskristalizirao stav da saznanja do kojih nauka dođe treba na jasan način prenijeti širokom pučanstvu kako bi to znanje iskoristilo u našem svakodnevno odnosu prema prirodi i doživljavanju iste.
Postoji i studija koja potvrđuje da stablo s bršljanom čak živi duže. Evo par činjenica. Bršljan nije niti parazit niti poluparazit jer ima vlastiti korijen kojim crpi vodu i hranjive tvari iz tla, i ima lišće putem kojeg sam može vršiti fotosintezu, jedino što mu nedostaje je oslonac. Oslonac može biti drvo, ograda, kuća ili čak željezna konstrukcija. Posjeduje male adventivne korjenčiće kojima se prijanja uz oslonac i ne crpi putem njih nikakvu hranu od domaćina. Ne obavija deblo spiralno već raste po deblu ravno i traži si položaj gdje će moći čim prije dosegnuti sunce i ondje razviti krošnju. On u najvećem broju slučajeva ne zalazi u krošnju već raste po deblu i tek sekundarnim granama.
Za razliku od njega druge penjačice poput wisterije, grmolike heljde i slično mogu doista obrasti kompletnu krošnju drveta pa kod njih možemo s pravom reći da ih guši. Inače, bršljan nakon oko 5 i više godina nakon što je našao stabilan oslonac počinje cvasti čime je iznimno koristan oprašivačima kasnije i zbog plodova i pticama, posebice zato jer cvate u kasno ljeto kada u prirodi malo toga cvate pa je za pčele od iznimne važnosti. Inače postoji posebna vrsta pčele koja se zove bršljanova pčela koja je baš specijalizirana na cvijet bršljana. U isto vrijeme kad krene s cvatnjom i kad se ustabili, on u toj odrasloj fazi ako je našao odgovarajuć oslonac, mijenja oblik listova i praktički prestaje biti penjačica, počinje stvarati deblo i krošnju. Ponaša se poput stabla!
Ako pokušamo razumjeti njegovu prirodu bit će nam odmah jasno da je on potpuno bezazlen za stabla. Za manja stabla bi eventualno mogao biti nezgodan, ali svaku situaciju treba zasebno gledati i kod stabala voćaka mu uopće u startu niti ne treba dozvoliti da se penje.
Na koji način građani mogu aktivno sudjelovati u zaštiti okoliša, u svojim privatnim vrtovima, ali i u javnim prostorima?
Svatko može dati svoj doprinos zaštiti urbane bioraznolikosti i ugodnije mikroklime. Na balkonu možete posaditi osim cvijeća i povrće kako bi vam biljke osim lijepe bile i dodatno korisne. Na sunčanim terasama i balkonima umjesto jednogodišnjeg sezonskog cvijeća možete posaditi začinsko bilje kao trajnice. Jestive su, trajnice su i ostaju vam trajno na balkonu pa jednom kad ih kupite je i takva kupovina održiva. I još k tome korisne su oprašivačima.
Kod ukrasnog cvijeća obratite pozornost da kupujete kultivare koji su korisni oprašivačima. O tome sam puno pisao. Ako ne znate koje su to sorte, najjednostavnije vam je izbjegavati sve vrste koje su pune cvijeta sa bezbroj latica u kojima se više ne naziru prašnici i tučak. Cvijetovi su za pčele nepristupačni i stvaraju malo do ništa hrane za njih.
U vrtovima bih predložio da posadite ukrasno grmlje koje cvate u rano proljeće (dren) ili koje cvate u kasno ljeto (bijeli bisekerak) s time ste pomogli gladnim pčelama u vrijeme kad nije sezona cvatnje i kad u prirodi ima malo toga što cvate.
Izbjegavajte ogromne površine sa savršenim travnjakom, skupe su za održavanje i neodržive su, umjesto toga posadite trajnice, trave i ukrasna grmlja.
Ne koristite robotske kosilice, iznimno su štetne za ježeve.
Ne koristite kemijska sredstva (pesticide, herbicide…) jer iako piše da uništavaju samo određene štetnike, zapravo nisu uopće selektivna i ubijaju mnoge druge dobre organizme oko sebe.
Gasite nepotrebne izvore svjetlosti po noći u vrtu jer time potičete svjetlosno onečišćenje, priroda, biljke, kukci i ptice trebaju mrak. Na tu smjenu dana i noći su se tisućama godina prilagođavale. Danas su nam noći u gradovima kao dan. To je loše.
Odgodite košnje livada u travnju i svibnju kada je sezona cvatnje u prirodi.
Pišete i o sterilnom cvijeću koje je često prisutno u geometrijskoj sadnji. Kakva je to sadnja, koje je to cvijeće, zašto je ono “sterilno” i zašto je to bitno za nama toliko važne oprašivače?
Na žalost, danas su uzgajivači stvorili jako lijepe i pompozne kultivare cvijeća od kojih su neki tako genetski modificirani da su oprašivačima ili vrlo malo korisni ili potpuno beskorisni.
Za jednu forziciju se već zna da ima sterilan cvijet, dakle stvara nula peluda i nektara i kao takav grm je u današnje vrijeme potpuno neadekvatna ozelenjivanje. Ne treba čupati one koje su već posađene, mogu se do njih posaditi neki korisniji grmovi ako netko želi učiniti nešto za prirodu u vlastitom vrtu. Ali svakako preporučam prilikom kupovine razmisliti da se kupuju grmovi koji su korisni oprašivačima. Umjesto nje možete recimo posaditi drijen.
Balkonsko cvijeće poput petunija, pelargonija, novogvinejske vodenike, velecvjetnih maćuhica, pupoljkasti jesenski vrijesak (Calluna vulgaris) i slično je potpuno beskorisno pčelama. I danas kada imamo izbor cvijeća bolji nego ikada, treba razmisliti da kupujemo nešto što je jednako lijepo, a ujedno i korisno prirodi.
Tu su mnoge sorte cvijeća koje imaju pune cvjetove poput ruža, dalija, zvjezdana… Ona imaju takav cvijet da su mnogim oprašivačima prašnici i nektar skriveni i nedostupni. A neki više niti nemaju prašnike jer su ih uzgajivači genetski modificirali u dodatne latice. Pa su dobili lijepe kultivare, ali bezvrijedne oprašivačima.
Danas kada imamo masovan gubitak kukaca i oprašivačima mislim da je vrijeme da vodimo o tome brigu kakvo cvijeće sadimo u svoje vrtove i posebno je bitno da grad i komunalna poduzeća o tome vode brigu jer koriste naš novac s kojim uništavaju i ono malo bioraznolikosti koje je ostalo u gradovima.
Koje su alternative takvoj sadnji? Koje biljke i kako možemo saditi na urbanim zelenim kako bismo doprinijeli bioraznolikosti i zašto je to važno?
Radove moramo renaturirati, izgorjet ćemo na tom asfaltu i betonu. U gradovima moramo svake godine saditi uvijek nova stabla jer uvijek neka stara ili odumru ili se iz drugih razloga uklanjaju pa da trend ukupnog broja stabala ne bi uvijek bio u padu i da bi sve generacije mogle uvijek uživati u blagodatima stabala i njihovim krošnjama, trebaju se konstantno saditi nova stabla. Evo vam primjer Varaždina, oni posade svake godine i više stabala nego što uklone.
Treba saditi više trajnica, trava i ukrasnog grmlja u parkovima! U suvremenoj hortikulturi su trajnice danas totalno IN, jer su održive, posadite ih jednom i rastu duži niz godina na istom mjestu. Trajnice su korisne oprašivačima i kukcima. Stvaraju puno ljepše vizure i strukturu u gradu nego sterilne maćuhice sađene po špagi. Gradske cvjetne gredice sa trajnicama trebaju biti dobro promišljeni koncepti gdje će se izmjenjivati njihova cvatnja u različito doba godine kako bi osim za oprašivače bili korisni (ranocvatuće i kasnocvatuće vrste), bile ujedno gredice dekorativne tijekom cijele godine. U rano proljeće niću lukovičaste proljetnice, a ujesen i zimi su trave i trajnice kad se posuše i dalje lijepe i dekorativne. Mnoge razvijaju i sjeme pa su pticama izvor hrane.
Treba saditi čim više grmašica! Grmlja su korisna malim gradskim divljim životinjama koji su dio gradskog ekosustava poput ptica koje obitavaju ili gnijezde u grmlju, ježevi, slavuji i slično. Mi moramo znati da su divlje životinje isto dio gradskog ekosustava i treba ih prihvatiti. Divlje pčele sasvim normalno žive u gradovima i tu je njihov dom. Od grmlja bih preporučio da se sadi čim više domaćih vrsta jer su mnogi domaći oprašivači ovisni o lokalnim vrstama. Umjesto da travne površine zjape prazne i tratina se ogoljuje kosilicama, mogu se na cijelim površinama posaditi grmlja pa je i manje posla oko košnje. Tlo se manje isušuje i zelenilo stvara ugodniju gradsku mikroklimu.
Livadne površine koje su negazive treba prestati kositi u travnju i svibnju jer je tada sezona za oprašivače i sezona kada vegetacija u prirodi buja i kada sve cvate. Zimi je faza mirovanja, a i ljeti u vrijeme žege je isto jedan vid mirovanja. Ali tada kada je faza rasta i cvjetanja, onda mi sve bjesomučno kosimo. I stoga je nepotrebna košnja nekih livada u to vrijeme čista devastacija urbanog ekosustava.
Dijelove na obalama jezera, rijeka i potoka, treba ograditi jednostavnom rijetkom žicom kako bi se zabranio pristup ljudima i omogućilo stanište za divlje vodene životinje. Korita rijeka i potoka treba renaturirati. Također određene dijelove morske obale treba zaštititi jer betonizacija i nasipavanje obale ugrožavaju obalni ekosustav.
