U povodu 75. godišnjice smrti slavnog njemačkog pisca Heinricha Manna, u okviru Dana germanistike, Odjel za germanistiku Sveučilišta u Zadru organizirao je predavanje prof. dr. sc. Gorana Lovrića o prikazu i ulozi Zadra kao glavnog grada Kraljevine Dalmacije u romanu Dijana, prvom dijelu trilogije Božice, objavljene 1903. godine.
Heinrich Mann brat je još poznatijeg književnika, nobelovca Thomasa Manna, za razliku od kojega je bio i politički aktivan. Obojica su dijelila sudbinu života u vrijeme uspona nacizma u Njemačkog, pred kojim su pobjegli u Kaliforniju, gdje je Heinrich živio do kraja života. Vezu s Hrvatskom iskazao je i kao potpisnik otvorenog pisma kojega je Albert Einstein objavio u New York Timesu, upozoravajući na mučko ubojstvo sveučilišnog profesora i znanstvenika Milana Šufflaya te položaj Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji.
Radnja prvog dijela trilogije Tri romana vojvotkinje od Assyja (1903.) dijelom se odigrava u Zadru. Glavna protagonistica djela je vojvotkinja Violanta od Assyja, koja želi svrgnuti kralja i preuzeti vlast u Kraljevini Dalmaciji, što je fikcija jer na ovom prostori nema kralja i kraljevine te je Zadar u tom vremenu dio Austro-Ugarske monarhije. Međutim, Mann je odabrao Zadar kako bi u romanu moga prikazati tračeve i navodna događanja na dvoru u Beču, što su dobri poznavatelji prilika mogli prepoznati u iščitavanju romana. Ti detalji pokazuju da je Mann bio vrlo dobro upućen u društveni život i političke prilike u europskim kraljevinama i dvorovima na prijelomu stoljeća.
– Navodna vojvotkinja od Assyja živi u dvorcu, koji se po opisu odnosi na Providurovu palaču, ima prijatelje u nekoj Crvenoj kući u Arbanasima, nije Hrvatica ili “Morlakinja”, kako se u romanu naziva slavensko stanovništvo u Dalmaciji, ne govori jezikom domaćeg stanovništva i ne razumije političke odnose, ali se svejedno umiješa u zbivanja kako bi svrgnula kralja uz pomoć narodnog tribuna koji se zove Pavić. U tome naravno ne uspijeva te brodom preko Ancone bježi u Rim, kasnije u Veneciju i Napulj gdje se odvija radnja preostala dva romana.
Mannu je izazov bilo napisati djelo iako nije bio u Zadru. Spominje procesiju na blagdan Sv. Stošije, Piazzu Colonnu, palaču s balkonom s kojeg se vojvotkinja obraća građanima, što pokazuje da je upoznat s nekim vanjskim detaljima, ali ne zna kako je izgledala unutrašnjost te se opis ne poklapa sa stvarnim. S obzirom na to da je u Mannovoj ostavštini pronađena jedna razglednica Zadra s motivom Foše, Lovrić je pretpostavio kako je imao i drugu razglednicu, koju je prikazao na predavanju, a na kojoj se vide svi detalji spomenuti u romanu.
Inače, zanimljivo je da je Hitlerova vlast spalila Mannove knjige na lomači te je on preko Francuske izbjegao u SAD, a kako je bio osvjedočeni socijalist dobio je poziv da se vrati u Istočnu Njemačku, gdje je trebao postati predsjednik Akademije umjetnosti. Međutim, preminuo je nekoliko tjedana prije planiranog povratka, a njegova djela percipirana su kroz političku ulogua, pa tako i ova mediteranska trilogija.
