Zadarska glumica Mia Zara uspjela je sama zaustaviti postavljanje tende iznad Kalelarge. Ona je jučer uzalud tražila pomoć konzervatorske službe, ali kako je napisala, nitko se nije javljao na telefon. Srećom da je otvorila škure svog stana i, vidjevši što se događa, hrabro reagirala onako kako to samo žene smiju i mogu.
Bez ikakve dozvole usred bijela dana, oni će njoj staviti tendu ispod prozora i to na kući koja je upisana kao spomenik kulture. E, ne može to tako.
Na fasadi je zabijena tipla i učvršćen plastični držač, napisala je glumica koja se, srećom, zatekla doma i zaustavila radove. Jer tko bi drugi to napravio? Međutim, na prostoru do, kojem je bivši vlasnik dao ime Kalelarga, a koji se očito preuređuje po mjeri novih vlasnika, postavljena je nova tenda.
To su htjeli napraviti i novi vlasnici prostora na Kalelargi u kojem je donedavno bila pristojna trgovina.
Nevjerojatno je da se sve te stvari događaju i da u Zadru nema niti jedne službe koja bi reagirala, a istina je da (ne) postoje propisi gradske vlasti koju bi regulirati što se smije, a što ne smije u povijesnoj jezgri. Uvijek postoje i oni kojima se zažmiri, oni kojima se provuče i onima koji ne mogu dobiti, ali samo ako je traže, suglasnost konzervatora.
Zadarska povijena jezgra služi kvazi političarima samo kada kao papige ponavljaju da je Zadar star 3 000 godina. U stvarnosti, ona ne uživa nikakvu zaštitu.
Oni koji su za nju nadležni i odgovorni, a to su zadarski konzervatori – nevidljivi su. Ne pamtimo kada su oni nešto zaustavili što je nagrdilo gradsku jezgru koja je pod pritiskom turizma doživjela takvu preobrazbu da se pravi Zadrani srame toga u što im se pretvori grad. On je nekad bio Grad. Tko ne vjeruje neka pogleda izložbu fotografija Vicka Zaninovića o poslijeratnom Zadru.
Pitanje za konzervatore i komunalne službe glasi: može li se tenda stavljati na fasadu zgrada iznad Kalelarge, a sadržano je u vapaju građana: hoćete li zaustaviti devastaciju Grada od svega što nije urbanitet?
