Izvanredna profesorica s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Jelena Ombla, kao jedna od autorica priručnika “Biti zaposlen roditelj djeteta s teškoćama u razvoju: umijeće (ne)mogućeg” uz Anu Slišković, Matildu Nikolić Ivanišević, Anu Šimunić i Andru Tokić, predstavila je ovu knjigu i istraživanje u pozadini u eteru Radija 057.
Priručnik je nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada u okviru znanstveno istraživačkog projekta kojeg smo provodili na Sveučilištu pod nazivom Dobrobit zaposlenih roditelja djece s teškoćama u razvoju čija je voditeljica redovita profesorica Ana Slišković.
– Riječ je projektu koji je trajao dvije godine tijekom kojeg smo prikupljali i osluškivali glas roditelja, proveli smo niz intervjua i prikupili veliki opus podataka iz obitelji s preko tisuću djece s teškoćama u razvoju. Interesiralo nas je otkriti što to oblikuje njihovu dobrobit i funkcioniranje, a posebno smo se fokusirali na zaposlene roditelje, objasnila je profesorica Ombla.
Priručnik je namijenjen širokoj lepezi potencijalnih čitatelja, od stručnjaka koji izravno rade s djecom s teškoćama u razvoju od zdravstvenih djelatnika do nastavnika i studenata navedenih smjerova. Namijenjen je rukovoditeljima organizacija u kojima su zaposleni roditelji djece s teškoćama u razvoju, svim kreatorima i provoditeljima politika te naravno samim obiteljima i roditeljima djece.
– Rezultati šalju generalnu poruku da rad na povoljan način oblikuje funkcioniranje roditelja djece s teškoćama u razvoju jer se roditelji kroz tu radnu ulogu u određenoj mjeri ostvaruju. No da bi ti učinci bili povoljni nužno je osigurati ovim obiteljima jedan jak sustav podrške koju bi na široj razini trebalo omogućiti društvo, a zatim poslodavac koji će organizirati rad na način da pomaže roditeljima. To uključuje mogućnost da su fleksibilni, da im radni kolege pruže podršku i razumijevanje, zapravo je važno da društvena okolina polazi od jednog empatičnog stajališta, kazala je Ombla ističući da brojni roditelji boravak na poslu opisuju kao odmak od obiteljskih okolnosti koji je dobar za njihovo mentalno funkcioniranje.
Odmak od životnih obiteljskih okolnosti nikad nije potpun, ali je potreban jer su u njemu osoba uspijeva ostvariti izvan obiteljske uloge. Istraživanje zaključuje da je zadovoljan i ostvaren roditelj nužan preduvjet kako bi skrb koju pruža imala najpovoljnije efekte na djetetovo funkcioniranje.
– Istraživanja pokazuju da su majke, u odnosu na očeve, te koje češće žrtvuju svoju profesionalnu poziciju i karijeru. Za njih je generalno manje vjerojatno da će uopće biti zaposlene, a kad jesu, taj svoj rad prilagođavaju obiteljskoj situaciji.
Preporuke i smjernici navedene u priručniku trebale bi poslužiti kao putokaz koji bi trebao približiti društvenoj sredini specifično životno iskustvo roditelja djece s teškoćama u razvoju. Nikad nećemo moći u potpunosti opisati sve što prolaze jer se svako iskustvo jedinstveno, naglašava Ombla no ističe jedan rezultat:
– Roditelji zapravo opisuju svoje iskustvo života s djetetom s teškoćama u razvoju kao nešto što mijenja njihove svjetonazore. Od trenutka kad saznaju djetetovu dijagnozu, mijenjaju životnu perspektivu na način da se više ne opterećuju svakodnevnim brigama i manjim problemima. Kako sami kažu, počinju na vlastite živote i okolinu gledati drugim očima, osjećaju da su više zahvalni na životnim prilikama i da se iskrenije raduju pozitivnim životnim događajima.
Knjiga se može kupiti u sveučilišnoj knjižari Citadeli te preko web shop-a po cijeni od 20 €.
