“Staklo Aserije – Antičko staklo iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu” monografija je koja je nastala kao rezultat istraživanja doktora znanosti Ive Fadića i Berislava Štefanca, uglednih stručnjaka na polju antičkog staklarstva.
Monografija pruža sveobuhvatan uvid u raznolike antičke staklene artefakte aserijatskog porijekla iz zbirke splitskog arheološkog muzeja, koja se formirala tijekom prve polovice 20. stoljeća putem otkupa i donacija, pretežito od mještana sela Podgrađe kod Benkovca. Naime, mještani bi često prilikom obrade polja nailazili na bogate rimske grobove s brojnim staklenim predmetima.
– To nesretno staklo iz Aserije početkom prošlog stoljeća, pretežno 20-ih i 30-ih godina, prodavano je u Split u Arheološki muzej. U Benkovcu je bio jedan doktor Novaković skupljao od mještana staklene predmete, a time su nažalost mještani potaknuti na pljačkanje nekropole. U 20 godina istraživanja Aserije, uz sve pokušaje, nismo uspjeli pronaći tragove antičke nekropole što znači da je ona dobro rasturena, otkrio je Fadić koji je već pokušao objaviti rad o staklu Aserije.
– Prvi pokušaj objave bio je davne 1988. godine u Benkovcu, pred sami rat, a možete zamisliti kakav je atmosfera bila. Tada je organiziran kongres na kojem se pokušao objaviti Staklo Aserije, ali nisu mi svi predmeti bili dostupni. Zahvaljujući kolegi Berislavu Štefancu, kompletirali smo građu i publikacija je zaista ispala sjajna.
Predmeti iz zbirke ističu se tipološkom raznolikošću i visokom estetskom kvalitetom te predstavljaju dragocjeno izvorište za istraživanje kulturnih i svakodnevnih aspekata života stanovnika antičke Aserije. Asseria je bila rimski municipij nastao na liburnskoj gradini, na mjestu današnjeg Podgrađa kod Benkovca, objasnila je sveučilišna profesorica prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić koja je otkrila još zanimljivosti o ovom važnom povijesnom lokalitetu.
– Istraživanja Aserije započela su još krajem XIX. stoljeća, no sustavno su nastavljena tek 1998. godine i od tada kontinuirano traju. Ne zna se pouzdano kada je to naselje osnovano. Istraživanja su potvrdila da su grčki i južnoitalski keramički predmeti uvezeni već u VI. i V. st. pr. Kr., a da liburnski bedemi potječu iz IV. st. pr. Kr, što znači da je Aseria već tada bila razvijeno naselje. U kasno predrimsko doba (IV. – I. st. pr. Kr.) naselje se razvija u pravu malu urbanu jezgru. U I. st. pr. Kr., pod utjecajem helenističke arhitekture, grade se takozvani megalitski bedemi od masivnih kamenih blokova bez upotrebe vezivnog sredstva. Uspostavom rimske vlasti samo područje grada veličinom se nije mijenjalo, a liburnski i rimski bedemi grada, barem sa svoje sjeverne i istočne strane, i danas stoje kao svjedoci snage i velebnosti jednog rimsko-liburnskog grada.
Povoljan prometni položaj, plodno tlo i pogodni uvjeti za stočarstvo temelji su prosperiteta Aserije. Aseria se nalazila na razmeđi cesta koje su zvjezdasto izlazile iz grada u svim smjerovima, spajajući tako priobalje sa zaleđem te dalje s dubokim zaleđem iza Velebita. Kroz Aseriju je također prolazila cesta koja je spajala antički Zadar sa Salonom, središtem provincije Dalmacije. Trgovina je bila veoma snažna i živa, kroz Aseriju su prolazili proizvodi iz priobalnih gradova, iz istočnog Mediterana, italskog prostora i sjeverne Afrike do područja s one strane Velebita, Like, Gorskog kotara i dalje, kazala je Buršić-Matijašić
U monografiji je obrađeno 269 cjelovitih predmeta iz Aserija koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, a koji su potječu iz 1. i 2. stoljeća, rekao je akademik Robert Matijašić.
– Reprezentativni su uzorak oblika staklenih posuda koji su tipični za istočni Jadran tog doba. Imamo jednu veliku zbirku staklenih predmeta s jednog lokaliteta, a iako im nedostaje arheološki kontekst, zbirka ima veliku vrijednost, ne samo materijalnu i estetsku. Zbirka se sastoji od raznolikih predmeta, od posuda, vrčeva, tanjura, zdjelica do balzamarija, urni, ali i ponekog unikatnog primjerka antičkog stakla. Uz katalog s relevantnim podacima, na kraju knjige su i table s crtežima svakoga od predmeta.
Proučavanje ljudskog stakla uski je segment istraživanja materijalne kulture, ali vrlo važan kao doprinos cjelovitoj slici antike na nekom području. U ovom slučaju Aserije na području Ravnih kotara. – Većina predmeta izrađena slobodnim puhanjem, a tek mali dio puhanjem u kalup. Ne možemo znati iz koliko točno grobova potječu ovih predmeti, najmanje ih je 11 jer je toliko urni pronađeno, ali taj je broj zasigurno i veći. Mahom su predmeti iz sjeverne i srednje Italije odakle dolaze i svi drugi utjecaji, ljudi i ideje. Manje su zastupljeni predmeti s istočnog Sredozemlja, a neki se mogu smatrati lokalnim proizvodima što znači da su na području Ravnih kotara postojale staklene radionice, zaključio je Matijašić.
Ravnateljica muzeja Mimara, mr. sc. Lada Ratković Bukovčan proglasila je monografiju znanstvenim ostvarenjem vrhunske kakvoće koje će zasigurno postati neizostavan dio svjetske literature posvećene bogatstvu ovog segmenta baštine.
– Autori nas upoznaju s porijeklom, nastankom zbirke, a postupno nas vode kroz složeni prikaz pronađenih i pohranjenih staklenih predmeta koji svjedoče o nezaustavljivom kreativnom i utilitarnom potencijalu staklarstva koje dodiruje i zavire u sve rukavce života. Jasno možemo iščitati uzroke i izvorišta staklarstva Rimskog carstva u cjelini koje je niklo iz ovih temelja, razvojni put i tehnike izvedbe.
