Pag, otok mjesečevog krajolika skriva prirodno bogatstvo – šumu hrasta medunca na litici uz more. HRT saznaje kako je jedna listopadna šuma uspjela preživjeti stoljeća u surovim uvjetima paške bure i posolice.
Stoljećima je odolijevala surovoj paškoj buri i posolici, ali i šteti ljudske ruke. Dubrava-Hanzine, šuma hrasta medunca i bijelog graba na rubu litice uz more je rijetka, možda i jedinstvena pojava, a još je neobičnije što se nalazi na naizgled ogoljenom otoku Pagu.
– Kad se pomisli na Pag, zamisli se čisti kamenjar, ništa. Sami kamen, golem mjesečev otok. A kada se zna da na otoku Pagu postoje čak tri posebna rezervata, dva ornitološka i ovaj šumski, može se samim tim zaključiti koliko je ovaj otok poseban. Kako ljudi, tako i njihova priroda, kazala je Morana Bačić, stručna voditeljica u ustanovi Natura Jadera.
Poput paških ljudi, ova listopadna šuma se prilagodila – otporna je na posolicu, hladnoću, buru. Stvorila je poseban genski kod, nikad viđen prije kod nekog stabla.
Na Pagu je ukupno oko 1000 hektara šume
– Sve te naše šumice ne čine neke velike komplekse. To su onako izolirane šume uz naselja, uz obalu i one u biti predstavljaju na ovom specifičnom i posebnom otoku, kao neke oaze u pustinji, rekla je Ljiljana Šestan, upraviteljica Šumarije Pag.
Ali ova šuma je nešto drugo. Hrast medunac uglavnom raste na višim nadmorskim visinama, od 400 do 900 metara, a ovdje u jednoj mikrooazi dolazi posve do mora. Skriva i bogatstvo životinjskog svijeta. Tu živi jedan od najvećih kukaca, jelenak, a pronašli smo i kućicu ose šiškarice.
– To je zapravo tvorevina koja nastaje kada osa pušta svoja jajašca u granu hrasta i on zapravo, kao nekakav svoj obrambeni mehanizam stvara ovu tvorerevinu u kojoj se onda ličinka razvoja i to se zapravo onda zove šiška ose šiškarice i po ovoj rupi vidimo kad je ličinka napustila, objasnila je studentica kulturne i prirodne baštine u turizmu Rahela Grahovac.
Ime Dubrava dolazi od riječi dub ili hrast i označava šumu. U staroslavenskoj mitologiji hrast je bio sveto drvo, posvećeno Perunu, staroslavenskom bogu groma i munje.
– Ukoliko ljudi ne znaju cijeniti prirodu i ne znaju prepoznati važnost očuvanja te šume, mogu se sjetiti da je postojala legenda, ukoliko ne znaju cijeniti šumu, ako posijeku zdravi hrast, loše će im se dogoditi, rekla je Morana Bačić, stručna voditeljica u ustanovi Natura Jadera.
Znali Pažani za ovu legendu ili ne, zaista su je čuvali.
– Moramo biti svjesni da su ovo vrlo siromašni krajevi gdje su ljudi uvijek bili u nekakvoj velikoj potrebi, veliki je uspjeh što se ona sačuvala, znači, što nije posjećena za ogrjev ili nešto slično, i oduvijek je vođena kao jedna zaštićena šuma, bez obzira na proglašenje službeno 1988., objasnila je Ljiljana Šestan, upraviteljica Šumarije Pag.
Šumu redovito obilaze čuvari prirode i lugari
No, uvijek ima iznimaka. Nekima se poseban rezervat prirode čini kao odlično mjesto za odlaganje otpada.
– Tu smo prijašnjih godina dosta nailazili na glomazni otpad, šutu, građevinski otpad, ali postavljanjem edukacijskih tabela, ali i samim kažnjavanjem prekršitelja preko policije i preko drugih suradnika, kao što su vatrogasci, šumarija, komunalni redari dolazimo tome na kraj i sve ih je manje i manje, kazao je Josip Brajković, čuvar prirode u ustanovi Natura Jadera.
A ljubitelja sve više i više.
– Lijepo je, pogotovo kad prolista, onda tu bude hlad, onda je tu ljudima zanimljivo, dođu i sa djecom, u šetnju, obilazak, rekao je Kristijan Milas, lugar na otoku Pagu.
– Da bi mi imali sav ovaj predivan turizam Hrvatske, potrebno je naučiti sačuvati sve ono što imamo, što kulturnu baštinu, a tako naravno i prirodnu koja je, meni osobno, malo draža jer bez nje, ipak, nema ni kulturne, zaključila je Martina Brković, studentica kulturne i prirodne baštine u turizmu.
S jedne strane apartmani – simbol novca, betonizacije i nesmiljenog uništavanja prirode. S druge šuma, simbol života. Što će prevladati, novac ili život?
