Udruga umirovljenika Jazine I, Zadar organizirala je Humanitarnu večer za udrugu „DUGA” i „MALU KUĆU”, u prostorijama Mjesnog odbora.
Gošća večeri bila je predsjednica udruge „DUGA” gospođa Adela Pece koja se osvrnula na to kako je i zašto 1999. godine osnovana udruga za pomoć ženi i djetetu koji su izloženi fizičkom, verbalnom, psihičkom,seksualnom i ekonomskom nasilju. U početku rada pomoć je bila isključivo putem SOS telefona ali se korisnicima ubrzo počela pružati psihološka i pravna pomoć da ih se osnaži, ojača i ukaže na to da postoji nada o boljem, viđena iz druge perspektive. Zahvaljujući Udruzi ustupljen je gradski prostor koji služi kao sklonište za žrtve nasilja nazvano „MALA KUĆA” gdje se može smjestiti desetak osoba. Tu se pružaju osnovne egzistencijalne potrebe a smještaj je moguće osigurati preko Policije ili Centra za socijalnu skrb. Pomažući žrtvama često se paralelno pomogne i počiniteljima da shvate da nasilje nije prihvatljivo. Međutim iako su žene i djeca najčešće izloženi raznim vrstama maltretiranja i nasilja, ne rijetko se događa da i muškarci zatraže pomoć. Ovo je tema o kojoj treba govoriti što češće a nasilje se mora prijaviti. Zato ne okrećimo glavu ako čujemo plač iza susjenih vrata i zavirimo što dublje u spušteni pogled dragih ljudi iz uže i šire obitelji jer taj pakao često šutke proživljavaju naši najmiliji. Pomognimo im da što lakše prebrode tamu, puste svjetlo i radost u ranjenu dušu, jer, kao što svi znamo, modrice na tijelu nestanu ali skorena bol se nastani u najdubljem kutku duše i sporo, sporo prolazi.
Zato se okupio velik broj umirovljenika kako bi dao svoj skroman doprinos i još jednom progovorio o svakidašnjem nasilju. Velika i topla srca ujedinila su se večeras i prikupila pomoć u iznosu od =1.214.70 kuna koje su donirala udruzi „DUGA” a sama Udruga Umirovljenika Jazine I- Zadar, izdvojila je dodatnih =500 kuna sa svog žiro računa.
Da sve ne bude tako crno, da povremeno izađemo iz teme kruga nasilja i uljepšamo druženje pobrinula se Grupa „More” i Vili Kalmeta.
Tijekom večeri članice Udruge umirovljenika čitale su vlastitu poeziju na ovu temu kao i gošća Anka Birkić koja nas je počastila sa dvije predivne pjesme. Jasna Herenda recitirala je prigodnu pjesmu Vesne Parun dok su Danka Gulan i Vjeročka Ganza Jerković inspirirane stvarnim događajima o tom svjedočile sa svojim proznim tekstovima.
ZAŠTO?
Bio je, njena prva ljubav još iz srednjoškolskih dana. Zgodan, njen junak, omiljen u društvu, tiha simpatija mnogim djevojkama. Ali, on je izabrao nju, mladu, lijepu,punu života, nadanja. Maštala je o vjenčanju iz snova, toplom, lijepo uređenom domu, ispunjenom dječjim smijehom. Dođe dan kada su jedno drugom rekli sudbonosno DA. Bila je beskrajno sretna. I počne tako, baš kako je i maštala, a onda, kako i zašto, nije znala, preko noći sve je postalo noćna mora. Trajala je, trajala i trajala. Njen dragi odao se alkoholu i postao nasilan. Alkohol je oteo sve njene snove, svu radost, ljubav. Bila je oteta od života, u cvijetu mladosti u najljepšim godinama. Smogla je snage i pobjegla. Potucala se po podstanarskim stanovima. Pored nje, izmjenjivala su se prekrasna proljeća, topla ljeta, jeseni duginih boja, veseli Božići. Ništa nije primjećivala, životarila je. Tek smrt njene jedine ljubavi, promijenila je sivilo njenog života. Vratila se u svoj nekad lijepo uređen stan koji sada, jedva da je sličio na dom. Shrvana, od boli i tuge, bez suza, nijemo se pitala ,zašto, zašto je tako moralo biti??
