Godinama su službenici i namještenici iz ministarstava bježali u agencije, zavode i fondove zbog većih plaća, dodataka na plaće i stimulacija i nemali broj njih na taj je način čak udvostručio svoja mjesečna primanja iako nije promijenio poslodavca, odnosno primao je i dalje plaću iz državnog proračuna.
Na taj način u 172 agencije, fonda, zavoda ili centra nakupilo se oko 22 tisuće zaposlenih. No, trend se počeo mijenjati i u nekoliko smo ministarstava dobili informaciju da se njihovi nekadašnji zaposlenici žele vratiti na svoja radna mjesta. Posljedica je to Vladine najave o ujednačavanju plaća za sve zaposlene koji plaće dobivaju iz proračuna, ali i prijetnje da bi neke agencije mogle biti ukinute.
Umjesto uštede, 16 posto viši trošak
U prvih šest mjeseci ove godine, unatoč Vladinoj naredbi o štednji, u Agenciji za regionalni razvoj i SAFU-u nisu postigli ni uštedu na prekovremenim satima i dodacima na plaću. Tako su u SAFU-u na plaće svojih 140 zaposlenih, od čega je većina visoke stručne spreme, potrošili 9,1 milijuna kuna, ali je trošak povećan za dodatnih 16 posto, odnosno za gotovo milijun i pol kuna na ime dodataka, stimulacija i prekovremenih sati. Najviše, 1,38 milijuna kuna, otišlo je na dodatke na plaću.
– Zbog toga što su u agencijama plaće bile i do 50 posto više naše je ministarstvo ostalo bez nekih važnih kadrova, ali kako Vlada već počinje ujednačavati plaće, neki naši ljudi žele se vratiti, povjerio nam se jedan ministar.
A posao na ujednačavanju plaća u agencijama, zavodima, fondovima i centrima s plaćama u državnoj upravi za poslove iste složenosti odrađuje Ministarstvo uprave. Oni su zasad od svih ministarstava prikupili podatke o 172 ustanove, ali ne samo o plaćama i broju zaposlenih nego i o broju službenih automobila, zakupu prostora, troškovima tog zakupa, poštanskim i telefonskim uslugama, službenim putovanjima, prekovremenim satima…
Odstupanje plaća
Na naše pitanje u koliko tih agencija, zavoda i fondova plaće odstupaju od plaća u državnoj upravi ili javnim službama, iz Ministarstva uprave odgovorili su da su prosječne plaće u svakom od tih tijela usporedili s prosječnom bruto plaćom u Ministarstvu uprave i da se pokazalo da su u 89 institucija, odnosno u više od polovice, bruto plaće veće od one u Ministarstvu uprave, što znači da su njihove prosječne bruto plaće veće od deset i pol tisuća kuna, što je neto plaća nešto manja od osam tisuća kuna. Negdje su bruto plaće veće tek nekoliko stotina kuna od toga, a negdje su veće i po tri ili gotovo četiri puta. No, to ne znači da se plaće za ista radna mjesta toliko razlikuju jer je riječ o prosječnoj plaći, koja u pojedinoj instituciji može biti veća zato što ona zapošljava uglavnom visokoobrazovani kadar.
Pravu sliku toga koliko plaće za ista radna mjesta i istu složenost poslova u agencijama odustupaju od onih u državnoj upravi dat će tek upravni nadzor što ga svako ministarstvo provodi po svakoj agenciji, zavodu ili fondu u svome resoru, a podatke prikuplja Ministarstvo uprave.
Resorna ministarstva su počela upravni nadzor usklađenosti plaća, odnosno internih akata kojima su one propisane s važećim propisima. Rok za dovršavanje upravnog nadzora je 5. rujna ove godine, nakon čega će se, ukoliko se ukaže potreba, pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o plaćama u javnim službama te Uredbe o radnim mjestima i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, objašnjavaju iz Ministarstva uprave. Tako će se ujednačiti sva radna mjesta i koeficijenti u javnoj upravi temeljem kriterija složenosti posla, odnosno plaće će se izjednačiti koliko je to moguće.
Previsoki koeficijenti
Po pojedinim ministarstvima ne žele govoriti što je pokazao njihov upravni nadzor, odnosno koliko odstupaju plaće u njihovim agencijama od onih u državnoj upravi, odnosno od samog zakona o plaćama u javnim službama. Međutim, kako smo neslužbeno doznali u Ministarstvu regionalnog razvoja, upravni je nadzor pokazao da koeficijenti za pojedina radna mjesta, o kojima najviše ovise plaće svakog pojedinog zaposlenog, u njihovim agencijama nisu u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama, odnosno da su viši od maksimalno propisanih. Tako je, primjerice, prema zakonu najveći koeficijent kojeg netko može imati 3,5 i on se množi s osnovicom za izračun plaća koja je nešto veća od 5,8 tisuća kuna, a u Agenciji za regionalni razvoj i u Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekta Europske unije (SAFU) pronađeni su veći koeficijenti, čak do 4,26. Uz to probijeni su i maksimalni koeficijenti za ljude sa srednjom stručnom spremom i za one s viskom stručnom spremom.
Koliki je nered vladao u agencijama, možda nabolje govori činjenica da vozač u SAFU-u ima koeficijent za izračun plaće 0,90 dok je koeficijent za vozača u Agenciji za regionalni razvoj, a oboje su u istom resoru, 1,25, što je plaća koja odgovara početniku u državnoj upravi s visokom stručnom spremom. Uz to, u Agenciji za regionalni razvoj božićnica i regres su više nego dvostruko veći od božićnice i regresa zaposlenih u javnom sektoru. Dok službenici, liječnici, sestre i profesori imaju božićnicu i regres od po 1.250 kuna, ona je u toj agenciji 50 posto osnovice za izračun osnovne mjesečne plaće, odnosno nešto je manja od tri tisuće kuna.kraj teksta
