Grad Zadar i okolicu tvrtke koje se bave taksi prijevozom putnika odavno su prepoznale kao idealan teren za uvođenje novih taksi usluga s jeftinijom cijenom vožnje za prvih pet kilometara. Takav pristup bio je opravdan velikim prostorom uz nepostojanje navike vožnje taksijem, koje je bilo uzrokovano neorganiziranošću postojećih taksista i njihovom nepristupačnošću, odnosno visokim cijenama. Nakon početnog procvata stanje se promijenilo nabolje za sve taksiste jer su tvrtke koje su vozile putnike po jeftinijim cijenama uvele kulturu vožnje taksijem među naše sugrađane kojima je to prije bila nepojmljiva i preskupa opcija prijevoza po gradu i okolici.
Tržište taksi usluga praktički nije postojalo zbog dugogodišnjeg zanemarivanja profesije i potpunog izostanka razvoja usluga što je proizvelo naviku izbjegavanja vožnje taksijem, koja se smatrala nepredvidivom i skupom.
Uzmemo li u obzir kako vozila javnog prijevoza voze u ljetnim mjesecima – za jedan turistički grad zasigurno nedovoljno dugo u noćnim satima na svim linijama, dobijemo odgovor zašto su najčešći korisnici taksija upravo mlađi ljudi. Njima je taksi prijevoz nakon noćnog provoda najsigurniji i najjeftiniji, a u tome ih podržavaju i roditelji. Jer, tako su relativno sigurni da njihovo dijete neće sjesti u automobil s kakvim “nabrijanim” mlađim punoljetnikom pod utjecajem alkohola.
Grad taksistima izdao 110 dozvola
– Ovako, i sami roditelji podržavaju taksi uslugu te za istu bez problema izdvajaju financije djeci kako bi se sigurno dovezla kući, doslovce pred vrata doma, ističu taksisti nekoliko zadarskih tvrtki koje smo zatekli na njihovom parkingu, između Jadrolinijine agencije i starog autobusnog kolodvora na Poluotoku gdje su u hladovini čekali korisnike svojih usluga, ali i svoj red vožnje. Tako su redom bila parkirana vozila tvrtki Old Town, Euro taxi, Softa, Taxi Hrvoje, City taxy, dok smo vozila Taxi Denisa i Taxi Lulića vidjeli tek u prolazu, pri ukrcaju i iskrcaju putnika i njihovih torbi.
Zahvaljujući izmjenama Zakona o cestovnom prijevozu, te sukladno tome, izmjenama Odluke o autotaksi prijevozu Grada Zadra, taksi usluga postala je bitno kvalitetnija i jeftinija, a konkurencija oštrija i veća. Prema trenutačnim podacima, Grad Zadar, koji je ovlašten za izdavanje taksi dozvola, izdao je ukupno 110 dozvola za obavljanje taksi djelatnosti, a razlike u cijenama često su izvor nezadovoljstva, ali i povremenih sukoba među samim taksistima.
IN je imati dogodovštinu iz taksija – Nikad ranije nisam pretpostavljao da je taksi tako praktičan i zanimljiv. Samo ga zaustaviš, uđeš, kažeš destinaciju i – vozi! I ono što je najvažnije, vožnja uopće nije skupa. Pa čak ni za nas, mulce od 17, 18 godina. U Zadru mi prije nekoliko godina, odnosno otkad s ekipom izlazim navečer vani, nikad na pamet nije palo da uđem u taksi. Zašto? Ne treba puno objašnjavati. Vožnje su uvijek bile urnebesno skupe i to su si mogli priuštiti samo neki, kako smo ih tada zvali, šminkeri i bogatuni. I dobro, turisti. I uostalom, nije bilo za očekivati da kultura vožnje taksijem u Zadru zaživi kao u većini gradova u svijeta zbog nekoliko razloga. Osnovni je bio golema cijena. Vozači su većinu vremena provodili kartajući u hladu obližnjeg zida oko svojih automobila. Drugo, nije bilo za očekivati da će u gradu gdje se većina stanovnika vozi, a ponekad i šverca u autobusima, taksi postati važno sredstvo javnog prijevoza. No, danas su stvari bitno drugačije. Kako su cijene znatno niže, što znači da vožnja ovim sredstvom javnog prijevoza neće biti rezervirana samo za “bogatune”, vjerujem da ćemo se ekipa i ja često voziti taksijem u Zadru. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog vožnje same jer taksi je ipak jedan fenomen i institucija. Oko njega su isprepletene razne priče, snimali su se filmovi i nastajale su legende. Živjeti u Zadru, sada kao i u nekim velikim gradovima nakon usvajanja kulture vožnje taksijem znači s vremena na vrijeme kao temu za razgovor imati neku dogodovštinu iz taksija. Razgovarati s prijateljima o tome kako vas je vozač pokušao operušati i naplatiti vam duplo, kakvu je glazbu puštao, o kakvim je banalnim i besmislenim stvarima pričao ili kako vam se povjeravao ili barem ono čime ste vi njemu dosađivali kako biste si skratili vrijeme do svog odredišta, ispričao je jedan zadarski tinejdžer svoje viđenje kulture vožnje taksijem u Zadru.
Osim tinejdžera i vozači taksija imaju mnoštvo dogodovština i priča za vrijeme radnog vremena, odnosno vožnje. Njihove priče vrlo često nakon napornog dana nisu nimalo zabavne, no sve im ulaze u rok službe.
– Nekada se zna dogoditi i da pobjegnu i ne plate. Što bismo mi sada trebali? Trčati za njima i tući se? Zna biti i prijetnji, no toga je sve manje i manje. Naime, sada u autima imamo zaštitu, kažu taksisti.
