Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije odgovorilo je na upit Slobodne Dalmacije o problemu vodoopskrbe otoka Silbe. Odgovor se daje u cijelosti:
U cilju racionalizacije mjere i trošenja sredstava Državnog proračuna, kao i sukladno odredbama provođenja Zakona o državnom proračunu i Zakona o fiskalnoj odgovornosti, 2011. godine uvode se godišnji ugovori s komunalnim poduzećima koji se realiziraju do kraja tekuće godine sukladno raspoloživim sredstvima u proračunu.
Samu isporuku pitke vode putem komunalnih poduzeća organiziraju jedinice lokalne ili područne samouprave koje administrativno vode brigu o otocima, na jedan od načina utvrđenih odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.
U 2012. godini za provođenje spomenute mjere u Državnom proračunu RH za sve otoke osigurano je 13 milijuna kuna, uz napomenu da će se i ove godine mjera nastaviti provoditi u skladu s raspoloživim sredstvima.
Budući da su ukupne potrebe stanovništva zadarskih otoka u 2011. bile veće od osiguranih sredstva u Državnom proračunu za 2011. godinu, odobrenim sredstvima po ugovoru za Vodovod Zadar d.o.o. nije se moglo obuhvatiti sve troškove.
Sukladno tome, potpisan je Ugovor kojim će se urediti međusoban odnos između Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Vodovoda Zadar d.o.o. kojim su planirana i osigurana sredstva za podmirenje troškova isporuke pitke vode za zadarske otoke za 2012. godinu.
Međutim, napominjemo da Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU nema neposrednih ovlasti nad Isporučiteljima vode jer su ista u nadležnosti jedinica lokalne/područne samouprave. Pored čega, napominjemo da je Ministarstvo osiguralo sredstava za mjeru subvencioniranja isporuke vode na otoka. Sredstva će uobičajenom propisanom procedurom biti alocirana na račun Vodovoda Zadar d.o.o.
Republika Hrvatska poduzima velike napore da otočnom stanovništvu omogući što kvalitetnije životne uvjete, u prvom redu podmirenjem osnovnih životnih potreba kao što je opskrba pitkom vodom. Unatoč tome, nije moguće na svim otocima izgraditi vodoopskrbne sustave, čak niti na dijelovima većih otoka i onih bliže kopnu.
Spomenuta mjera opskrbe autocisternama i brodovima vodonoscima uvelike je utjecala na smanjenje životnih troškova otočana, a analizom potražnje, odnosno godišnje potrošnje vode, jasno je vidljivo koliko je taj potez bio opravdan. Mjera se, naime, provodi na polovici naseljenih hrvatskih otoka.
