Don Marino Ninčević, svećenik Zadarske nadbiskupije, na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u četvrtak 12. travnja uspješno je obranio doktorsku disertaciju iz društvenih znanosti, polje pedagogija, grana opća pedagogija i školska pedagogija te je stekao akademski naslov doktora znanosti (dr. sc.).
Doktorsku radnju naslovljenu ‘Samoprocjena pedagoških kompetencija srednjoškolskih vjeroučitelja’ izradio je na 422 stranice pod vodstvom mentorice prof. dr. Dubravke Maleš. Uz nju, u ispitnoj komisiji bili su predsjednica povjerenstva prof. dr. Ana Sekulić-Majurec i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK-a dr. Ivica Pažin s KBF-a u Đakovu.
Tekst rada podijeljen je u šest poglavlja koja čine dvije tematske cjeline: teorijski i empirijski dio. Uz uvod i zaključak, teorijski dio rada obuhvaća poglavlja Religijski odgoj – dio cjelovitog odgoja, Vjeronauk u školi i Kompetencije nastavnika katoličkog vjeronauka – vjeroučitelja. Empirijsko istraživanje prikazano je u poglavlju Empirijsko istraživanje kompetencijskog profila vjeroučitelja u srednjim školama.
Religijski odgoj – dio cjelovitog odgoja
U poglavlju ‘Religijski odgoj – dio cjelovitog odgoja’ dan je pregled društvenog i kulturnog konteksta te novi i složeniji zahtjevi u odgoju i obrazovanju. Analizirani su pojmovi odgoja, religije i religijske prakse koji su zadnjih desetljeća doživjeli duboku promjenu. Za religioznog čovjeka religiozni odgoj sastavni je dio cjelovitog odgoja, što opravdava religijsku nastavu u školi. Naglasak je stavljen na odgoj i odrastanje mladih u kontekstu religijskog pluralizma te na obilježja (ne)religioznosti tipična za mlade.
Poglavlje ‘Vjeronauk u školi’ opisuje modele, teorije i ciljeve školskog vjeronauka u RH. Analizira mjesto vjeronauka u školi kao jedno od najzahtjevnijih pedagoško-didaktičkih pitanja suvremene škole.
U poglavlju ‘Kompetencije nastavnika katoličkog vjeronauka-vjeroučitelja’ opisani su modeli i teorija kompetencija s naglaskom na pedagoške kompetencije nastavnika. Novi društveni odnosi postavljaju nastavnike u novi položaj s kojim se mogu nositi samo uz posjedovanje novih kompetencija. U potpoglavljima ‘Kompetencije nastavnika’ i ‘Posebnosti u kompetencijama vjeroučitelja’ analizirane su pedagoške kompetencije potrebne vjeroučiteljima za uspješan rad u školi. Vjeroučitelj koji je u teološkom smislu kompetentan, a nije sposoban poučavati, posredovati, prenositi, didaktički organizirati nastavu, ne može biti uspješan nastavnik.
Stalno usavršavanje
Rezultati disertacije primarno mogu biti korisni obrazovnim institucijama u kojima se školuju budući vjeroučitelji te kao osnova za izradu operativnih programa i smjernica za koje se vjeruje da će kompenzirati uočene nedostatke u formalnom i permanentnom usavršavanju vjeroučitelja.
Pedagoška kompetencija vjeroučitelja nije statična ni jednostavna kategorija, već suprotno. Ona se stalno mijenja, nadopunjuje, nadograđuje, usavršava i pod utjecajem je niza čimbenika u stalnoj interakciji. Suvremena odgojno-obrazovna praksa treba prosvjetnog djelatnika koji će trajno unaprjeđivati sebe kao osobu i profesionalca, kritički promišljajući i mijenjajući sadašnjost kako bi bio uspješniji u budućnosti, zaključuje dr. Ninčević.
Dr. Ninčević autor je brojnih znanstvenih članaka iz područja pedagogije i odgojnih znanosti u domaćim i stranim znanstvenim časopisima. Aktivno je sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim simpozijima s temama iz pedagogije i odgojnih znanosti.
