Nazire li se konačno rješenje imovinsko-pravnog spora između poznatog zagrebačkog poduzetnika Željka Žnidarića, supruga još poznatije glumice Mije Begović, s desetak vlasnika zemljišnih parcela na Putu Dikla ili će još jedanput biti izigrani, pitanje je koje je ovih dana aktualizirano pričom da se s te lokacije premiješta lunapark koji se tamo nalazi posljednjih 15-ak godina.
– Ringišpil je prije nekoliko dana odvezen, a čuli smo da bi tu Lidl trebao graditi svoj trgovački centar. Je li to istina ili nije, ne znamo, ali to sigurno nećemo dopustiti – kaže Dragan Šimićev koji je zajedno s bratom Ivanom prije 21 godinu sa Žnidarićem potpisao ugovor o ustupanju parcele od 1.270 metara četvornih za koju su trebali dobiti dva poslovna prostora od po 60 metara četvornih.
Desetak vlasnika ostalo “kratkih rukava”
Zagrebački građevinski poduzetnik tada je slične ugovore sklopio s 20-ak vlasnika zemljišnih parcela otkupivši od njih ukupno 30-ak tisuća metara četvornih površine na kojoj je planirao graditi stambeno-poslovnoni objekt. Neki od vlasnika isplaćeni su u gotovini, dok se njih desetak sa Žnidarićem dogovorilo za trampu – zemljište za poslovni prostor. No, kako ni do danas na tom mjestu nije ni započeta gradnja, ostali su “kratkih rukava”. Pokušali su zadovoljštinu i obeštećenje potražiti i na sudu, no neki od njih čak su i izgubili spor. Takav je slučaj Slavka Šimićeva, vlasnika parcele od 601 metra četvornog za koju je od Žnidarića trebao dobiti prostor površine od 40 metara četvornih.
– U rješenju Općinskog suda u Zadru od 22. srpnja 2010. godine stoji da je moj zahtjev za naknadu štete i obeštećenje neosnovan. Žalio sam se, naravno, i nije mi jasno temeljem čega je tako presuđeno. U aneksu Ugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta sklopljenog u Zadru 26. lipnja 1991. godine koji smo potpisali 4. listopada 2003. godine, u točki četiri stoji da se kupac obavezuje započeti izgradnju zgrade u kojoj će biti izgrađen i poslovni prostor koji treba ustupiti prodavatelju tijekom veljače 2004. godine, a završiti izgradnju najkasnije do 1. rujna 2005. godine – kaže Slavko Šimićev dodajući kako u točki šest istog aneksa stoji da je kupac obavezan, ukoliko ne ispuni svoju obvezu, platiti zateznu kamatu od jednog promila dnevno na dogovoreni iznos.
– Očito je da ništa od toga nije ispunjeno pa mi presuda zaista nije jasna. Uložio sam žalbu i sada ostaje čekati da Županijski sud kaže svoje. Inače, isti aneks su potpisali braća Dragan i Ivan Šimićev, Klaudio, Ecio i Renato Vukoša, Stanislav Vlakić, Dijana Mičić i Matilda Lukin i svi se nalaze u istoj situaciji kao i ja – kaže Slavko napominjući da mu je Žnidarić u više navrata tijekom proteklih 20 godina obećavao rješenje, a jednako iskustvo imaju Dragan i Ivan Šimićev, koji poručuju kako bez obzira na sve, neće odustati od svojih zahtjeva.
Za razliku od obeshrabrenih vlasnika zemljišta Željko Žnidarić, vlasnik zagrebačke tvrtke Euroing, optimističniji je.
Rješenje na pragu
– Došlo je vrijeme da se to konačno riješi jer je početkom siječnja ove godine Prostorni plan grada Zadra, a koji je donesen u prosincu prošle godine, postao pravomoćan. Prema njemu, na ovoj je lokaciji sada konačno moguća izgradnja stambeno-poslovnog objekta, što do sada nije bilo moguće. Meni je žao tih ljudi, ali sve ove godine, unatoč dobroj volji, nisam im mogao udovoljiti. U nekoliko navrata dao sam im obećanje jer su i meni obećavali. Mene su prevarili pa je ispalo da sam i ja njih – kaže Žnidarić poručujući vlasnicima zemljišta da će ih ovih dana kontaktirati njegov odvjetnik zbog dogovora o sastanku, a i on osobno. Ističe kako bi to već bio učinio, no da nije zbog previše neplaniranih obveza i problema koji su ga u tome spriječili.
– Do sada je situacija bila takva da sam mogao graditi hotel ili apartmansko naselje, ali Zakon nije omogućavao etažiranje tih apartmana. To znači da ljudima ne bih mogao osigurati vlasništvo 1/1. Bogu hvala, uvjeti su se sada promijenili i konačno možemo sjesti za stol kako bismo se dogovorili – naglašava Žnidarić dodajući da je spreman dodatno obeštetiti vlasnike iako je sam prošao puno gore od njih.
– Bio sam u kreditima, a svi znamo da su banke nemilosrdne s kamatama. Srećom ja nisam poslovno i financijski propao, ali sam platio visoku cijenu jer sam ušao u ovaj projekt. Osim odugovlačenja s rješavanjem urbanizma za gradnju na toj lokaciji, imao sam i prijetnji. Svašta sam doživio – kaže Žnidarić podsjećajući kako je još 27. svibnja 2005. godine u prostorijama Grada Zadra održana javna rasprava na kojoj su nazočili svi subjekti. No, iako nije bilo nikakvih prigovora, kaže kako ni do danas nikakav odgovor od Grada Zadra on nije dobio.
– Gradu Zadru sam u to vrijeme ustupio dio prostora za gradnju kolektora koji je svakako nagrdio zemljišnu parcelu i umanjio joj vrijednost, ali sam opet, zadovoljan sam jer se konačno otvorila mogućnost realizacije na zadovoljstvo svih – zaključuje zagrebački poduzetnik.
DUGOGODIŠNJA BITKA I ZA ZEMLJIŠTE U KAMPU BORIK
Braća Šimićev, Dragan i Ivan, osim sa zagrebačkim građevinarom, imaju dugogodišnji spor i za zemljište od pet tisuća metara četvornih koje se nalazi unutar ograde kampa Borik, a njihova sudska bitka za obeštećenjem i u tom se slučaju, kažu, pretvorila u sudsku trakavicu.
– Vjerujemo da taj naš predmet netko drži u ladici i da se tu štiti nečiji interes. Međutim, tko god to bio, morat će prije ili kasnije odustati i “pogledati pravdi u oči”. To je naša zemlja i mi ćemo se boriti do kraja – poručuju braća.
