Petar Knežević, 36-godišnjak iz Selina, dobio je rješenje da u roku od deset dana sruši sve što je obnovio na svojoj kućici na Velebitu, na 700 metara nadmorske visine, koju je – navodno bespravno – spasio od propadanja. Kad Knežević sruši što je popravio, onda će se, prema inspektoru, bez posebnog rješenja, sravniti i zidovi, jer će statika biti ugrožena. Ne sruši li Knežević sam ono što mu je naloženo, to će učiniti “druga osoba ručno i strojno, a smatra se da se Knežević tada odriče prava vlasništva”.
Kućica treba biti srušena do petka, a Petar Knežević sada dokazuje da je sve što je na kućici napravljeno u skladu sa zakonom.
Građen prije 1968. godine, mali objekt nije obnovom izišao ni centimetra izvan gabarita, pa je ovakva iznenadna odluka zadarskog građevinskog inspektora Siniše Horvata o rušenju usamljenog objekta na padinama Velebita konsternirala mnoge, to više što eventualna Kneževićeva žalba “ne odgađa izvršenje rješenja” i za rušenje su mu preostala četiri dana.
Svjedočenje ovjereno kod javnog bilježnika
Priča o objektu na 700 metara nadmorske visine na obronku Velebita proširila se Zadrom zbog sasvim drugih razloga – tom su se kućicom od početka do kraja Domovinskog rata koristile Hrvatska vojska i policija, to je bila strateška točka odakle se kretalo u akcije na Velebitu, a i sam Mladen Markač je odatle vodio akciju “Maslenica”.
Priča je u tri dana otišla toliko daleko da je ratni zamjenik zapovjednika Zbora narodne garde Starigrad – Paklenica Ilija Vincetić u ponedjeljak kod javnog bilježnika ovjerio izjavu čije dijelove donosimo.
– Pod punom kaznenom, materijalnom i moralnom odgovornošću izjavljujem da je kuća u vlasništvu Petra Kneževića korištena od strane samostalnog bataljuna Starigrad Paklenica i 164. brigade HV-a u Domovinskom ratu, i to za smještaj stalne posade za vezu (telefonska centrala), za međupostaju za tovarni transport streljiva, oružja, hrane i drugih potrepština, za stalni smještaj dijela satnije, za povremeni smještaj dijelova postrojbi u prolazu prema Bukvi i Tulovim gredama” – naveo je Vincetić, dodajući da se “to odnosi na period od rujna 91. do srpnja 92., a dalje su kuću koristile postrojbe Specijalne policije”.
Devastiranu kućicu obnovio s odobrenjem nadležnog ureda
Od obitelji Knežević smo doznali da je Petar, nakon završetka rata, godinama obnavljao devastiranu kućicu, s odobrenjem nadležnog ureda. Za obnovu mu nije bila potrebna građevinska dozvola, no sada je određeno rušenje jer nema – građevinsku dozvolu! Sve što je imao godinama je ulagao u popravljanje objekta. Zašto ga sada treba srušiti, obitelji je potpuno nejasno.
Od vlasnika objekta Petra Kneževića mogli smo samo doznati da će se prije ubiti nego što će srušiti kućicu na Velebitu. Knežević nije za razgovor, obratio se odvjetniku. Njegovi suborci su nam kazali da njegovo stanje ne čudi, jer je Knežević 40-postotni invalid Domovinskog rata. U izravne borbe krenuo je kao dragovoljac u dobi od 15 i pol godina. U rat je pošao s ocem i bratom, a brat mu je 1996. poginuo od zaostale mine.
Vincetić: Ta kuća i obitelj simbol su obrane južnog Velebita
– Sve što se događalo na prostoru Velebita južno od Starigrada pokrenuto je i vođeno iz te kuće i s toga imanja. Tamo smo spavali, hranili se, odmarali u prolazu, imali stalne posade… Petar i njegov otac Jerolim bili su izravni sudionici Domovinskog rata. Navedena kuća i obitelj su simbol obrane južnog Velebita u Domovinskom ratu, za sve branitelje koji su tu nalazili zaklon, vodiča, informaciju i okrepu, a i danas kao pojedinci ili kao udruge rado svrate i podsjete se herojskih dana obrane južnog Velebita. Ove moje tvrdnje mogu posvjedočiti na stotine branitelja – naveo je Ilija Vincetić.
