Makarska, Krarlovac, Osijek i Split su donjeli posebnu uredbu o zabrani konzumiranja alkohola maloljetnika na javnim površinama i kaznene sankcije za roditelje/skrbnike maloljetnika – prekršitelja. Analogijom tih uredbi, na prijedlog UO za zdravstvo i socijalnu skrb grada Zadra, gradonačelnik Zvonimir Vrančić imao je (prvotni) prijedlog Odluke o zabrani konzumiranja, nošenja i posjedovanja alkoholnih pića maloljetnih osoba i sankcija, kojima bi se kod prvog prekršaja obavještavali roditelji malodobnog prijestupnika, kod drugog nadležni Centar za socijalnu skrb, a trećeg bi se pokrenu prekršajni postupak popraćen odgovarajućom odgojnom mjerom. Za starije maloljetnike (po tom prijedlogu) predviđala(la) se novčana kazna od 100 pa do 1000 kuna. Međutim, na Sjednici Gradskog vijeća grada Zadra od 26. siječnja 2012. Gradonačelnik Zadra je, ipak, opravdano povukao ovu točku s dnevnog reda, (o zabrani konzumacije alkohola na javnim površinama za maloljetnike). To je obrazložio pametnim argumetmom: „Nailazimo na problem – odluke o kažnjavanju ulaze u policijsku evidenciju, a smatramo da bi bilo nezgodno da maloljetna osoba zbog jednog opijanja uđe u policijsku evidenciju”, dodajući tome kako se očekuje suradnja s relevantnim stručnjacima i novi prijedlog odluke. Prije sjednice Gradskog Vijeća sam napisao za naše lokalke internetske portale i izajavio za lokalnu televiziju da se zabranama konzumiranja alkohola na javnim površinama dugoročno se ne rješava problem opijanja mladih. Zakonski regulirana zabrana prodavanja i konzumiranje alkoholnih pića za maloljetnike, ne treba nikakve lokalne uredbe.
Trend – ekspesno opijanje
Alkohol svakodnevno konzumira tri posto zadarskih maloljetnika, a jednom ili više puta tjedno 15 posto. Prema (tom) istraživanju dr. Mladena Mavara, jednom ili više puta tjedno alkohol pije 15 posto adolescenata, a njih 30 posto jednom ili više puta mjesečno. http://www.zadarskilist.hr/clanci/25012012/alkohol-svakodnevno-konzumira-tri-posto-zadarskih-maloljetnika. Zadarska policija vikendima nadzire poznata “gnijezda” pijančevanja maloljetnika. Opijanje, do granica trovanja, postaje sve učestalije. Tomu u prilog govore statistički podaci iz zadarske bolnice gdje je samo na Silvestrovo na triježnjenje dovedeno dvostruko više maloljetnika u odnosu na 2011. godinu. Zadnja “žrtva” alkohola u Zadru je bila četrnaestogodišnja djevojčica s više od dva promila alkohola u krvi. Jedna učenica osmog razreda iz Zadra je to ovako komentirala za jedan lokalni list: “Prije bi u razredu bile možda dvije cure koje su pile i svi su to znali jer su bile ‘na lošem glasu’. Danas od cilog razreda samo dvije – ne piju. I te su čudakinje.” Stručnjaci sa zadarske Pedijatrije, izjavljuju da sve češće, zbog trovanja alkoholom (i danju) dovoze djecu mlađu od 15 godina. Konstatiraju da je sve manje je riječ o „običnom” konzumiranju alkohola, a sve više o “ekscesnom opijanju”. Pijanstvo i alkoholna koma se uklapaju u autodestruktivnost kao stil ponašanja, oblik zabave, kojemu je glavni cilj postati „faca” u očima vršnjaka, kojima jedino vjeruju. Oni u scenama gdje su „mrtvi” pijani „dilaju” snimke vršnjacima mobitelima, postaju “face”. Ovo se pogotovo odnosi na curice koje piju više “žeštice”, od svojih muških vršnjaka. Sve će napraviti da budu zamijećene među vršnajcima. Međusobno se fasciniraju alkoholom i drugim opijatima. Zadarska psihijatrica Belinda Vuksan, (na sve to kaže) kaže: “Oni svjesno pristaju na takvo ponašanje kako bi bili prihvaćeni među svojih vršnjacima, ne misleći da rade nešto loše. Djetetu u pubertetu više znači što misli ekipa nego roditelji ili profesori. Šutnja roditelja je frapantna. Ne samo da ne žele razgovarati o problemu, već sve zataškavaju i zadnji će priznati da se njihovo dijete opija. Drama nastaje tek onog trenutka kad dijete završi na ispumpavanju”. Po ovom pitanju Zadar nije “grad slučaj”. Djeca i mladi (i u Zadru) svoje slobodno vrijeme najviše “troše” na ulici, pred trima ekranima i u kafićima. Što smo im (drugo) ponudili? Zato, Gradonačelniće otvorite javnu raspravu, o problemima i perspektivama djece i mladih Grada, a ne da “vatrognasno” saniraramo posljedice (auto)destrukcije djece i mladih.
