ZADAR– To je malo neozbiljno što se dogodilo s potonućem kruzera Costa Concordia, kazat će zadarski kapetan Šime Gržan, poznat po urođenoj neozbiljnosti koju ne krije u svojoj 81. godini života.
Stari su običaji da pomorci pozdravljaju svoj dom, da tada plove što bliže kopnu, ali tada su zapovjednici broda na komandnom mostu, tvrdi s bogatim iskustvom kapetan Gržan, kojeg su svojedobno optužili da plovi blizu Dubrovnika na 20 metara. – To naravno nije bila istina. Uvijek sam i bez karte znao kud plovim i uvijek mi je kormilo bilo namješteno na lijevu, suprotnu stranu od kopna, podsjeća kapetan Gržan i prisjeća se, vragolasto, kako je trubom s broda znao podići na noge „golaće” s punta Skale. Jedino su tako ustajali da bi nas pozdravili, a mi bi tada gledali „kanoćalom”.
Slučaj talijanskog kruzera i ponašanje posade teško je komentirati bez poznavanja činjenica, ozbiljno će kapetan Šime, ali pomorska praksa još je uvijek ista, bez obzira na uređaje i tehnologiju na brodu. Jedna od njih je da kapetan zadnji napušta brod koji tone. Iz požara na brodu Skradin, nekad slavne Šibenske plovidbe, na sidru u sicilijanskoj luci Augusta, kapetan Gržan se izvukao kroz, srećom, otvoren prozor i to na jednom plastičnom konopu kojeg je u kabini ostavio njegov prethodnik. Spasi se na vlastitim rukama ranjenim i krvavim od tog tankog konopa.
Kapetan Gržana detaljno nam je opisao kako izgleda kada „barba” izgubi brod. Ali srećom ne i čovjeka. Mnogim, vještim kapetanima, s puno znanja i iskustva, svašta se događalo u plovidbi, samo zato jer nisu imali sreću. A kapetan Šime Gržan, čije su potonuće na brodu Dinara proglasili lažnim SOS, sa srećom je završio svoj bogati pomorski život i doživi da u 80-toj godini snimi prvu filmsku ulogu. I to u srpskom filmu Parada za koju je baš jutros od jednog dobrog poznavatelja filma, dobio i ozbiljnu čestitku.
