Nisu ljudi krivi što nam je država u banani, gdje nas je jednom u napadu iskrenosti smjestio bivši premijer i remetinečki gost, već je kriva vlast. Ljudi su poduzetni, žele raditi i treba im samo omogućiti to. Dokaz za to vidi se svakog desetog u mjesecu u Benkovcu, na najvećem dalmatinskom sajmu gdje je u uvjetima savršene tržišne konkurencije zavladao pravi poduzetnički duh.
Dva praseta 3 tisuće kuna
Taj duh privukao je proizvođače iz cijele Hrvatske, a kupce iz cijele Dalmacije. Svi mi dolazimo u Benkovac na sajam kupovati, kaže kupac dva praseta po cijeni od 3.000 kuna iz Segeta Donjeg.
– Pijaca je to, nikad ne znate koliko ćete zaraditi. Ljudi čekaju zadnji tren da nešto kupe jer im se ne da nositi stvari sa sobom. Ima dana kada se na sajmu zaradi 3.000 kuna, a nekad upola manje, kaže jedna prodavačica meda.
Nije loša zarada 1.500 kuna za jedan dan. Međutim do toga treba doći, raditi, mučiti se s pčelama i košnicama da bi se proizveo med. Ipak izgleda da to nije tako loš posao. Profesionalci kažu kako se sa 150 proizvodnih košnica može doći do lijepe neto zarade od 100.000 kuna. Med je kao i maslinovo ulje, hrana i lijek, a ljudi će uvijek kupovati jedno i drugo. Samo treba proizvoditi.
Uz bogatu ponudu voća i povrća, odojaka, prasadi i drugih domaćih životinja, nude se svi drugi artikli – od igle do lokomotive. Svatko se bori za kupca pritom koristeći različite marketinške strategije.
– Ajmo, jakete po trideset kuna, kod mene čak i Kistanjci kupuju, dere se jedan iz sveg glasa i na brzinu ubire plodove svoga rada. Drugi to rade tiho, ističući prednosti svoje ponude.
– Golub pismonoša za 100 kuna. Obići će cijelu zemlju i vratiti se na isto mjesto, hvali ga prodavač. Ako ni to nije dovoljno kupcu, ide se korak dalje. Tako čovjek otkrije kako su golubovi pismonoše u zadnje vrijeme našli posao u kriminalu za prijevoz droge. Ovisno o snazi jedan golub prenese deset do dvadeset grama.
“Vradžbina” zelenog meda
U šarenilu benkovačkom najvrjednije je što nema PDV-a ni muljanja s cijenama. Prodavači plate ulaznicu, a zatim kreće bespoštedni rat cijena u kojem najviše profitiraju kupci. Sve je na jednom mjestu i ne može se na jednom mjestu jabuku prodavati po šest, češnjak po pedeset, a na drugom dignuti cijenu za dvadeset posto. Kupci to u tren prepoznaju i izoliraju takve. Savršena konkurencija, plaća se točno koliko vrijedi i to svi znaju. Ni maslinovo ulje se ne prodaje više po 100 kuna za litru. Pravo domaće, oštrog mirisa, mutno, zaleđeno zbog niske temperature zraka, kod svih se prodaje za 80 kuna po litri. Ne prolaze ni razne „vradžbine” poput zelenog meda s dodatkom brokule kao ni med od kadulje za 45 kuna.
Domaća proizvodnja i kupnja hrvatskih proizvoda. To se sve vidi na Benkovačkom sajmu, ali toga je, nažalost, u Hrvatskoj sve manje. Mnogi su ljudi zapravo uništeni socijalnim i drugim pomoćima kojima ih je država kupovala. Davala im je ribu, umjesto da ih nauči loviti je. Zato danas na sajmu u Benkovcu nema puno mladih prodavača. Većinom su to ljudi srednje dobi koji, dok pokušavaju zaraditi koju kunu, komentiraju kako je stanje u društvu takvo da je mladima lakše piti pivo ispred kafića nego raditi…
