Zoran Šprajc u nedjeljnom je HTV-ovom Dnevniku gledateljima priredio najupečatljiviji i vjerojatno najbolji nastup u svojoj novinarskoj karijeri. Šprajc se, u svom prepoznatljivom stilu, bez dlake na jeziku, obračunao s članovima Programskog vijeća koji su im zamjerili prilog objavljen na obljetnicu pada Vukovara, a iz kojeg proizlazi da je Vukovar namjerno žrtvovan od strane Franje Tuđmana i njegovih pobočnika.
Odmah nakon Dnevnika s HRT-a su počele kružiti glasine da je Šprajc suspendiran. To je, međutim, za Index demantirala glasnogovornica Dorotea Lazanin Jelenc. Zoran Šprajc također nam je rekao da o suspenziji ne zna ništa, ali je dodao kako mu je vrlo zanimljivo da se na jednom portalu odmah nakon Dnevnika pojavila anonimna kaznena prijava koja je DORH-u poslana upravo zbog spornog priloga o Vukovaru.
Radi se o krajnje smiješnoj prijavi, u kojoj se HRT kao pravnu osobu, te Šprajca, Hrvoja Zovka i Dražena Majića optužuje da su objavom navedenog priloga počinili kazneno djelo širenja lažnih i uznemirujućih glasina. Anonimnu kaznenu prijavu, koja nosi datum 16. prosinca, a koja je proslijeđena i redakciji Indexa, možete u cijelosti pročitati OVDJE.
Transkript Šprajcovog obraćanja Programskom vijeću objavljujemo u cijelosti:
“A sada, ne našom voljom, malo o nama. Programsko Vijeće HRT-a zbog jednog priloga posvećenog padu Vukovara zatražilo je očitovanje od novinara i urednika. Naime, u nedjeljnom dnevniku od 20. studenog, uza sve druge priloge posvećene Vukovaru, emitirali smo i onaj Hrvoja Zovka o okolnostima u kojima je pao Vukovar i o tome je li u tim trenucima srpske opsade i nadolazećeg pokolja Hrvatska mogla učiniti i nešto više.
U prilogu nije bilo nikakvih pretencioznih zaključaka, ali su korišteni tonski zapisi razgovora između tadašnjeg državnog vrha i zapovjednika obrane Vukovara te posljednje javljanje u eter Siniše Glavaševića, iz kojeg progovara sav očaj ljudi koje čeka sigurna smrt. Osjetljivu, ali novinarski zanimljivu temu odmah su preuzeli drugi mediji, uslijedile su reakcije sa svih strana i priču je trebalo samo nastaviti profesionalno pratiti i završiti.
Tako bi i bilo da se dio članova Programskog vijeća HRT-a, upravo zbog objavljenih tonskih zapisa, nije jako uznemirio, pa su se zapleli u opservaciju o tome kako televizija mora biti u funkciji nacionalnih interesa, a vrhunac su insinuacije da je nesporni prilog montiran u režiji stranih obavještajnih službi.
Petar Lovrić, član Programskog vijeća HRT-a, 6. prosinca 2011:
‘Mislim da je to bio namjeran tekst, čak, bojim se reći, negdje drugdje konstruiran, van Hrvatske’.
Josip Čerina, član Vijeća HRT-a, 6. prosinca 2011:
‘Radi se o neprofesionalizmu, izražene su sumnje da su ti prilozi planirani unaprijed’.
Josip Jović, član Programskog vijeća HRT-a, 6. prosinca 2011:
‘Dnevnik, naravno, mora forsirati isključivo provjerene činjenice, a na propagandističke poruke kakve, nažalost, često viđamo’.
I tako su, nažalost, novinari i urednici, sukladno zaključcima Vijeća, od nadređenih urednika dobili gotovo pravi istražni zahtjev, kojim se, valjda, treba utvrditi jesu li povrijeđeni nacionalni interesi. U njemu se primjećuje interes za sljedeća pitanja: Zašto je prilog o okolnostima pada Vukovara emitiran baš na godišnjicu pada, tko je kako i kada dogovarao izradu priloga, i koja su naša saznanja o podrijetlu emitiranih audiozapisa. Sve baš u maniri pravih USKOK-ovih tužitelja, a kako oni sumnjivce ispituju pred kamerama, red ja da i mi svoj iskaz damo pred kamerama, pogotovo jer je Programsko vijeće sumnjive novinare i urednike prozvalo javno, na javnoj sjednici, na javnoj televiziji, pa je red da dobiju javni odgovori.
Dakle, sporni prilog o okolnostima pada Vukovara objavili smo na godišnjicu pada jer nam se učinilo logičnim da se godišnjicom pada bavimo na datum pada Vukovara. Možda ga je trebalo objaviti na Dan žena, Praznik rada ili Novu godinu, ali novinarska je logika malo drukčija od vijećničke.
Izradu priloga dogovarali su novinari i urednici koji inače dogovaraju izradu svih priloga u Dnevniku, osim ako vijećnici nisu navikli sami dogovarati priloge, novinare i urednike, pa im je stvar malo izmakla kontroli.
Što se tiče podrijetla audiozapisa, oni potječu iz arhive HRT-a, a u našem programu već su objavljeni prije šest godina. Doduše, tadašnji saziv vijećnika nije u njima vidio ništa sporno, ali možda je bila riječ o skupini amatera kojima je to promaknulo.
U ovom sazivu sigurno ima vrhunskih profesionalaca, upravo smo vidjeli jednoga od njih, koji su s pravom sumnjičavi prema novinarstvu. Jer sami najbolje znaju kako se, primjerice, na splitskoj rivi može napraviti lažni intervju s ratnim zločincem, jer je to, valjda, u funkciji nacionalnih interesa”.
