Kako to izgleda prevoditi sa srpskoga na hrvatski i obratno? Je li to isti jezik ili nije, to za mnoge koji trebaju dobiti dokumente, koje će uvažiti sudovi ili državne institucije, nije bitno.
Sudskih tumača za srpski ima samo dva-tri u cijeloj Dalmaciji, a kakav je to posao i što treba učiniti da bi se dobila potvrda o znanju obaju jezika saznali smo od prof. Dragomira Mišljenca, koji je godinama u Zadru sudski tumač za njemački i engleski jezik.
– Prije pet godina pokazala se potreba za uvođenjem sudskih tumača za srpski, sa Županijskog suda dobio sam prijedlog da postanem sudski tumač za taj jezik, jer su u Srbiji sve dokumente počeli pisati samo na ćirilici, a od mlađih sudaca, a i drugih, malo tko zna čitati ćirilicu. Studirao sam engleski i njemački prije 50 godina na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tada sam imao šest semestara srpskog ili hrvatskog jezika, kako se tada zvao naš jezik.
Aktivan i u 79. godini
To je bio pomoćni predmet, a potvrda da sam to odslušao omogućila mi je da dobijem status sudskog tumača za srpski – objašnjava prof. Mišljenac koji i u 79. godini i dalje vrijedno radi.
Prijevodi sa srpskoga sada mu čine više od trećine posla, a godinama je u Zadru poznat kao vrsni sudski tumač za turiste i prevoditelj dokumenata naših radnika koji rade u inozemstvu.
– Bilo je slučajeva da mi u ured dođe nabusit čovjek, stavi dokument na stol i pita: Šta se tu ima prevoditi kad je sve jasno?! Kad sam ga pitao kako bi preveo pojmove tvornica dušičnoga gnojiva ili dimnjačar, nije znao. U Srbiji se kaže fabrika azotnog đubriva, odnosno odžačar.
Ja se grijem na peć, on na furunu, šetam se po dvoru, on po avliji, bio je na hirurškom pregledu, a ja kod kirurga, primjera ima koliko hoćeš. Kad bih mu tako rekao, napetost bi popustila i mogao sam prevesti dokument koji je bio naslovljen kao “zaveštaj”, a to u hrvatskom prijevodu znači ostavina ili oporuka – kaže Mišljenac.
I u srpskom jeziku posljednjih su se godina pojavili mnogi arhaizmi te novi izrazi kao i u hrvatskom, prijevod je postao potreban ne samo s mnogima nečitljive ćirilice.
Imovinska pitanja
Prevođenje sa srpskoga malo je drukčije od prijevoda dokumenata iz Njemačke ili SAD-a. Domovnice ili rodne listove izdaju konzulati i veleposlanstva, a prevoditi treba razne sudske dokumente ili potvrde.
– Najviše je punomoći i potvrda. Sudovi šalju razne isprave za saslušanje svjedoka, a građani rješavaju svoja imovinska pitanja. Naizgled je sve to jednostavno, no često se moram poslužiti Brodnjakovim Razlikovnim rječnikom jer su mnogi termini promijenili značenje – objašnjava Mišljenac.
Zadarskom je prevoditelju prije godinu dana istekla dozvola pa je za novu potvrdu morao ići na provjeru znanja.
– U školi stranih jezika u Zagrebu trebao sam polagati pismeni iz poznavanja ćirilice i još dva pismena te jedan usmeni test. Položio sam, dobio sam ocjenu vrlo dobar i sad još četiri godine imam ovlasti sudskog tumača za srpski – ponosan je vremešni i očito vrlo uporni profesor koji se nije ustručavao ići na provjeru znanja, rukom pisati ćirilicu i polagati ispite.
Mlađi sudski tumači ili oni koji su nekoć studirali hrvatski ili srpski jezik na fakultetu očito nemaju volje ići na takvo testiranje i platiti ispit da bi dobili status sudskog tumača.
Tjedno kod prof. Mišljenca zato bude pet-šest zahtjeva za prevođenje sa srpskoga, Srbi povratnici prevode dokumente koji su im potrebni. U obratnom pravcu zahtjeva za prevođenjem nema, a nema ni kontakata među tvrtkama između Srbije i Hrvatske koje bi tražile prijevode.
U vrijeme izbora nekoliko dana frekvencija posjeta se nešto poveća, ali ne bitno. A i toga će biti manje – uvjeren je Mišljenac – kad se i Srbija približi članstvu u EU-u i s Hrvatskom postigne neki sporazum o međusobnom priznavanju dokumenata.
EDVARD ŠPRLJAN, foto: luka gerlanc / cropix
Razlikovni rječnik
– Bratanac mi je postao zastavnik prve klase pa idem na zakletvu.
Bratić mi je postao časnički namjesnik pa idem na prisegu.
– Pokojni komšija mi je bio portparol sudskog saveta i zaveštio mi je ovaj zidni časovnik.
Pokojni susjed mi je bio glasnogovornik sudbenog vijeća i u ostavini mi je dao ovu zidnu uru.
