ZADAR- Jeste li znali da je mletački službenik u Zadru još 1553. godine zabranio vađenje prstaca iz kamenja ugrađenih u “parparelu” poluotoka kao i da su mornari imali obavezi dovesti sa sobom po četiri kamena.
To je tek jedna od zanimljivosti koju su na vizualnoj prezentaciji prošlosti zadarskog portka izrekli publicist i kroničar Zadra Abdulah Seferović i Antonija Milikota, asistentica na Odjelu povijesti umjetnosti koja će uskoro objaviti rezultate svog istraživanja na poslijeratnoj obnovi Zadra.
Je da je Milorad Ignjatović bio nositelj te obnove kojeg su cijenili najveći autorititi u zadarskoj povijesti umjetnosti, na koje se pozvala Antonija Mlikota ali je istina da je bio i improvizator ustvrdio je Seferović.
Dovoljno se sjetiti zadarskog mosta na bačvama. Most kojeg je Italija podigla 1928. godine stradao je u bombardiranju 1945. godine kada su dijelovi betonske konstrukcije odletjeli sve do Stanova.
Tu je Abdulah Seferović podsjetio na svoju teoriju, za koju je dokumente našao u arhivu Južnoafričke avijacije, da je 99 savezničkih aviona na Zadar izbacilo 200 tona eksploziva sve zbog “Mare Bianco”, oštećenog njemačkog broda u luci.
A da je prošlost zadarske luke bila zanimljiva i da je izgledala posve drugčije obzirom na dubinu i širinu, kasnije nasute uvale Jazine, najbolje su pokazale ilustracije koje je Seferović prikupio i objavio u svojoj knjizi Od kantuna do kantuna. Nije bio sretan zbog tog naslova, na kojem su inzistirali izdavači, jer kako je rekao publici u Arheološkom muzeju – mi u Zadru poznajemo samo Četiri kantuna.
Ilustrirajući prošlost zadarskog porta s pojašnjenjima sadašnjeg stanja, asistenica Antonija Mlikota nije propustila reći da je skladište Zaraušek bila posljednja građevina iz lučke prošlosti Zadra i da se svojom povijesnom i arhitektonskom vrijednošću mogla bolje iskoristi, a ne srušiti. Nimalo lošu arhitekturu nije imala zgrada starog autobusnog kolodvora koja, po njenoj ocjeni, također nije zaslužila takav kraj.
Imao je Zadar i hidroavionsku vezu s Trstom u koji se stizalo za dva sate dok je za Anconu posljednji hidroavion poletio 1943. godine. Predavači su podsjetili i na sve vrste kupališta, „banja” unutar porta i izvan zapadnog lukobrana, današnje Đige, te na udrugu od 30 barkarjola i ostale nazive i imena bogate zadarske prošlosti.
– Ali nismo načeli pitanje zadarskog porta ako nismo govorili o dr. Šandoru Lovriću, zaključio je s malo šale Abdulah Seferović spomen na čovjeka koji je gotovo svoj život posvetio gradskoj luci, a većina publike u utorak navečer koja prati Zadar more, znala je dobro o kome se radi.
