U Kneževoj i Providurovoj palači za koji dan, točnije 15. rujna očekuje nas otvorenje izložbe pod nazivom “Ususret Plavom salonu”. Što to točno znači i kada možemo očekivati “pravi” plavi salon upitali smo voditeljicu Galerije umjetnina Ljubicu Srhoj-Čerinu.
– To je jako teško za reći. Uglavnom, ovom izložbom htjeli smo podsjetiti na Plavi salon i na njegovu važnost. Nadamo se da će se uskoro renovirati i adaptirati barem prostor Galerije umjetnina pa da ćemo ga moći napraviti tu, a da ne moramo čekati da se Muzej grada napravi, kaže Srhoj-Čerina.
Istaknula je da su, za prvi koncept izložbe koja se trebala sastojati od tri dijela, tražili ukupno 230.000 kuna, no dobili su samo 100.000. U tom iznosu Ministarstvo kulture uopće ne sudjeluje, a pomogli su Zadarska Županija, Grad Zadar i Turistička zajednica grada Zadra, te firma Pevec koja im je ustupila svoje televizore širokih ekrana.
Radmila Iva Janković, Zadranka koja radi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu trebala je postaviti jednu cjelinu, Vinko Srhoj drugu, a Ljubica Srhoj-Čerina treću. Međutim, financijski to ne bi bilo izvedivo pa ćemo na izložbi vidjeti “samo” dvije cjeline.
– Izložba Ususret Plavom salonu, mada u skraćenoj verziji zbog niza nepovoljnih okolnosti, od prostornih do financijskih, nastoji ukazati na kroz povijest umjetnosti trajnu, a ipak stalno promjenljivu prisutnost figure i onoga što ona nosi sa sobom, kaže Vinko Srhoj koji je postavljač izložbu.
Izložba će se održati u Gradskoj loži i u Kneževoj palači, a krovni joj je naziv “Umjetnik kao idealni lažljivac”. Unutar toga u Gradskoj će se loži predstaviti jedan od najboljih suvremenih hrvatskih umjetnika, Lovro Artuković, a u Kneževoj će se palači predstaviti skupina mladih umjetnika koja se naziva “Grupa Gluteus”.
– I kada Artuković izjavljuje da je “prostor slike laž, obmana” i da “istina slikarstva nije u njemu, nego u nama samima”, očigledno smjera i na onu vječnu dilemu u umjetnosti: što je nezin sadržaj: samo ono što se vidi ili i ono odsutno iz vidnog polja, što se sluti? Preplitanje jednoga i drugoga, i u slučaju Artukovića i grupe Gluteus, govori o jednoj specifičnoj varijanti postmoderne figurativne slike koja koristi deskriptivni realizam da bi ga već u sljedećem trenutku dovela u pitanje. To zato i jest neka vrsta magičnog realizma koji je upitniji što je “realniji”, odnosno što nam više izgleda da nam je svijet familijarno svakodnevan, to nas njegova sjena ili slutnja koja dolazi izvana podsjeća da uvijek postoji nešto još, iza vidljivog u slici, možda i sasvim različito od onoga što nam se nudi kao vizualna izvjesnost, kaže Vinko Srhoj u uvodniku izložbe.
Triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon zadnji je put održan 2005. godine kada je, priznala je Srhoj-Čerina, Galerija umjetnina pomalo naivno zatvorila svoja vrata uz nadu da će se njihovi problemi oko adekvatnog prostora uskoro riješiti.
“Naime, otkako je 10. listopada 1948. godine u poslijeratnom razorenom gradu prvi put osnovana ovakva ustanova, koja je bila i galerija slika i muzej moderne i suvremene umjetnosti, fundus koje obuhvaća vrijeme od 13. stoljeća do danas, prostorna se situacija nije bitno promijenila ni do iseljenja Galerije.
U očekivanju rješenja, tj. izgradnje novog Baštinskog muzeja, ideja kojega je začeta upravo te 2005. (inicijativa Narodni muzej Zadar i Poglavarstvo grada Zadra, muzeološki koncept Tomislav Šola), a ove godine se privodi kraju izvedbeni projekt (arhitekti Iva Letilović, Igor Pedišić), namjera nam je obnoviti Galeriju koja je već šestu godinu zatvorena, a njezin stalni postav nedostupan javnosti”, stoji u najavi skorašnje izložbe.
