Okupljanje bračnih parova u Ždrelcu na međunarodnom turniru u boćanju ima već 11-godišnju tradiciju. Ideja mještana u djelo je provedena prvi put daleke 2001. godine, a od tada se svakoga ljeta boća na zogu, odnosno boćalištu, u uvali Polača, jednoj od ždreških uvala. Prošloga vikenda, kada se održavao turnir, zaprimljene su prijave čak 24 bračna para, od kojih je jedan naknadno otkazao sudjelovanje. Organizaciju su i ove godine na svojim leđima iznijeli Miljenka i Silvo Jelenić, omiljeni stanovnici ovoga mjesta na Pašmanu, uz neizostavnu pomoć sponzora, Stomatološke ordinacije Mirjane Vujanić-Džepina i Poliklinike Therapia.
Na turniru su ove godine prvi put nastupali bračni parovi iz obližnjega Barotula. Bilo je natjecatelja iz raznih dijelova Hrvatske, a dobar dio ždrijeba popunili su slovenski parovi. Kao i prethodne godine, i ovaj se put natjecalo za prestižnu crvenu majicu i pobjednički pehar.
estome dvoboju prve večeri, na zog su stupili Marija i Viktor te Miranda i Krsto. Viktor, kojega mještani od milja zovu Vito, kroz godinu boća s Talijanima u Astoriji, jednom od dijelova New Yorka. Sjajnim nastupom na zogu i izuzetno zabavnim komentarima na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku Vito je oduševio gledatelje.
– Go, baby, go – ohrabrivao je Viktor suprugu Mariju.
Zviždanjem i aktiviranjem alarma je Vito proslavio pobjedu u prvome kolu, na radost svih gledatelja.
– Grazie mille (tal. puno hvala) – zahvaljivao je Vito na podršci.
Dok je Vito slavio, Silvo je zabavljao okupljene vicevima, međutim, Senka i Gojko se nisu dali smesti. Oni su već u prvome kolu dali svima do znanja da su odlučno krenuli po titulu prvaka uvjerljivom pobjedom nad Brigitom i Štefanom rezultatom 11:1.
– Vidim i ja kamo bi boća trebala ići, ali ona me ne želi poslušati – odgovarao je Boris na sugestije iz publike.
– Ovo je za mene iznenađenje, ja sam tebe i Maricu smatrao favoritima cijeloga turnira – kazao je iznenađeni Denis Borisu nakon poraza.
Dok su neki opravdanje nakon poraza tražili u tome što su ručali ribu, suparnici Viktor i Joso su razgovarali o svom predstojećem susretu.
– I Viktor i ja smo bili na misi, ali ja sam bio bliže oltaru – kazao je Joso kroz smijeh prije dvoboja.
Najljepši dvoboj cijeloga turnira bio je onaj Senke i Gojka protiv Pave i Ivice u kojem je bilo neizvjesno i napeto do posljednjega trenutka, s obiljem lijepih poteza na obje strane. U polufinalu su Marija i Viktor nastavili svoj iznimno zanimljiv nastup, a da ne bude nimalo dosadno, pobrinuo se ždrijeb koji je odredio da će u polufinalu snage odmjeriti Senka i Gojko protiv svoje kćeri i zeta, Marije i Mirka. Senka i Gojko su uspjeli doći do finala unatoč tome što je Gojko kroz igru pomagao svojoj kćeri. Valja spomenuti i Jagodu i Gorana, bračni par iz Barotula, koji se u svom debitantskom nastupu dojmljivom igrom uspio probiti do finala.
– Obrani čast našega mista – dobacili su iz publike Gojku prije finala, želeći da pehar ostane kući.
Jagoda i Goran su iskazali zavidnu preciznost, međutim, da titula ne ode u Barotul, izvrsnom se igrom pobrinula Senka. Kada joj se pridružio suprug, bilo je razvidno da će Senka i Gojko postati prvi par s dva osvojena turnira što je u konačnici potvrđeno pobjedom 11:9 u finalu.
