U petak navečer, nešto prije 19 sati, u redakciji smo zaprimili paničan poziv: javio nam se Stjepan Jerčić, otac osmogodišnjeg Žarka, tvrdeći da već punih 12 sati sjedi s djetetom u sobi Odjela otorinolaringologije u KBC-u Split, i da dijete još uvijek nije primljeno kako bi se utvrdilo što mu je zapelo u grlu.
– Ovo ludilo u stvari traje od sinoć, večerali smo meso s gradela i mali mi se požalio da mu je nešto zapelo u jednjaku. Odmah smo pohitali kod naše doktorice koja nas je poslala na Firule – prepričava nam Jerčić.
– Od devet i pol sati navečer ujutro do dva sata iza ponoći smo bili na odjelu, pregledali su malog i rekli nam da dođemo u petak prije sedam sati, i tako smo i napravili – kazuje dalje iznervirani otac. Veli da ga je u petak rano ujutro primio dr. Mirko Kontić za kojega ne može reći ništa do riječi hvale.
– Dok smo tamo čekali unedogled, dr. Kontić je bar deset puta osobno došao do nas u sobu i ispričavao se što toliko čekamo. Kazao bi nam da jednostavno nema anesteziologa i da zato ne mogu napraviti ništa dok se on ne pojavi. Sin mi toga dana uopće nije jeo, vrućina ogromna… možete mislit kako je bilo ditetu – žali se Jerčić.
Kada je, kaže, totalno poludio i stao vikati na osoblje da mu nakon sati i sati čekanja pruže pomoć i počeo se raspitivati tko mu od privatnika u to doba može pregledati dijete, i priprijetio kako će zvati medije u pomoć, odjednom mu je sin primljen, odjednom se, kaže, pojavio toliko dugo iščekivani anesteziolog. Dijete je uspavano, pregledan mu je jednjak i, na sreću, nije nađeno strano tijelo. Sve je bilo u redu i Stjepan je svog Žarka odveo kući, na Slime.
– Tražim da mi pojasne što se zbivalo. Ja nisam medicinske struke i ne razumijem se u sve to, ali znam da mi je dijete bolilo i da mu je bilo teško – kazuje nam Stjepan dan nakon proživljenje traume.
Što se dogodilo i zašto je toliko dugo dječak čekao na pomoć, pitali smo u Kliničkom bolničkom centru Split. Dr. Ante Ujević, pročelnik Odjela za anesteziologiju i intenzivno liječenje, potrudio se istražiti što se točno zbivalo. Ustvrdio je odmah kako nema šanse da se anesteziolog čekao dvanaest sati.
– Dijete nije bilo ni u jednom trenutku fizički ugroženo. U 15 i 30, a ne ujutro u sedam, dijete je pregledala ekipa na Odjelu Uho, grlo, nos i zatražena je bronhoskopija – govori nam dr. Ujević.
– U tome trenutku dvije dežurne liječnice radile su u operacijskim salama na Hitnoj kirurgiji i čim je prva od njih bila slobodna, a to je bilo nešto prije 19 sati, djetetu je urađena bronhoskopija i utvrđeno je kako stranog tijela nije bilo – veli nam doktor Ujević.
On napominje kako se u ovom slučaju diglo puno buke ni oko čega.
– U bolnici postoji trijaža hitnosti, specijalisti određuju tko se prima i kojim redom u program – kaže dr. Ujević i dodaje da je jedino što ga brine to tko je postavio indikaciju za bronhoskopiju.
– To je invazivna metoda, dijete se mora uspavati, pa se kao anesteziolog pitam je li uopće bilo potrebe za tim.
