Za sve su krivi novinari i Židovi. Zašto novinari? A zašto Židovi?.
Kao dar Hitlera gladnoj arijevskoj naciji, doznajemo u Velikim diktatoricama pozadinu najvećeg istrebljenja čovječanstva i imamo o čemu i dalje misliti nakon odgledane predstave Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru. Jasna Ančić je to majstorski izvela.
Adaptirala je MdDonaldovu dramu Summit te postavila izvedbu u kojoj su tri glumice odigrale šest uloga. Evu Braun i Hitlera odigrala je Žana Bumber, Mussolinija i njegovu ljubavnicu Claru Petacci prikazala je Petra Težak, dok je discipliniranog njemačkog vojnika i mladu Židovku sa suzama glumila Anica Kovačević.
Puno znoja ispustile su te tri djevojke na pozornici zadarskog kazalište, koje nije bilo planirano za premijeru, ali jutarnja kišica publiku je preselila iz dvorišta Providurove palače u kojoj će se ipak večeras odigrati.
Publika bila je više nego li zadovoljna najnovijom produkcijom zadarskog kazališta bez obzira na vruće mjesto odigravanja premijere. Ugodno je bio iznenađen i državni tajnik za kulturu Zoran Šikić. On je na premijeru i otvaranje 17. Zadarskog kazališnog ljeta došao kao izaslanika Ministarstva kulture, koje je ove godine, ne smijemo zaboraviti, bilo darežljivo prema toj manifestaciji sa svega 40 tisuća kuna.
Uz takvu financijsku skromnost, zadarsko kazalište je izbacilo kvalitetan proizvod: sjajan tekst, odlična režija, jako dobra glumačka izvedba i Velike diktatorice imaju pravo svojom parodijom podsjećati na Chaplinovo filmsko ostvarenje Velikog diktatora. Tu su scenu oživjela dvije djevojčice Nika Zekić i Roza Končurat. Nimalo slučajno odabrane, Nika i Roza su sinoć u trenucima iskrenog i dugog pljeska publike, sigurno bile najsretnija djeca pod svijetlima pozornice.
Uz tu dječju nevinost, koja simbolizira stravično poigravanje ljudskim sudbinama, začudo nikoga u publici nije zasmetala scena ljubljenja dviju žena, odnosno sljubljivanje dvojice diktatora. Smrt vješanjem čin je kukavičluka za sve patnje i stradanja koje su čovječanstvu proizveli.
Cijela je predstava, kako je i najavila redateljica Jasana Ančić, bila je protkana suptilnom agresivnošću žene u kombinaciji s erotikom koja je bila u službi imaginarnih ciljeva onih, koje ni najveći luđaci ne mogu opisati. A nad povijesti nikada ne pada zastor, zbog čega je ta drama i danas prisutna.
Velike diktatorice, doista, treba s punom pažnjom slušati, gledati, ali se i nasmijati.
