Kada bi gradovi bili kao burze, 1. ožujka bi u Zadru bio proglašen “crnim utorkom” – bio je to dan kada grad nije mogao platiti polugodišnju kamatu od 3,8 milijuna kuna omiljenoj Hypo banci. Kako i priliči, u “gradu košarke” sve se prelomilo na košarkaškoj dvorani i bazenu: tog utorka su se na gradskom računu očekivala sredstva iz EIB-a II, ali europska lova nije stigla i to je bilo dovoljno da “Grad ode u crveno”.
A 1. rujna na naplatu stiže oko 139 milijuna kuna glavnice za izdanje gradskih obveznica kojima su građeni bazen i dvorana na Višnjiku. Za to će biti podignut kredit koji će se godišnje otplaćivati po 15 do 20 milijuna kuna. Paučina u gradskoj blagajni potakla je crne medijske prognoze, grad koji je uspješno izbrendiran kao “metropola Mediterana” i “najperspektivniji grad u Hrvatskoj” tog je utorka postao “prvi hrvatski bankrotirani grad”.
Ništa od Iraca
– Sve ekonomske analize pokazuju da će Zadar za četiri-pet godina imati manjak visokoobrazovane radne snage pa bi, bez ikakvog zazora prema strancima, već sada trebalo “otvoriti granice” i iz, primjerice, Irske ili drugih razvijenih europskih zemalja uvoziti obrazovane i sposobne stručnjake, a od velike bi važnosti bilo odrediti “pravac razvoja” Sveučilišta kako se ne bi dogodilo da s jedne strane Zadar uvozi visokoobrazovane kadrove iz inozemstva, a kući obrazuje druge profile stručnjaka za burzu rada.
Zvuči nevjerojatno, ali ovo je prije samo dvije godine zaključio poznati hrvatski ekonomist dr. Branimir Lokin! Umjesto “uvezenih Iraca”, u siječnju je proračun Grada Zadra bio deset milijuna tanji nego godinu prije, u veljači je trend opadanja prihoda nastavljen, za deset milijuna kuna pao je porez na dohodak, a porez od prodaje nekretnina spao je sa 25 na svega 15 milijuna kuna.
Gradonačelnik Vrančić (u sredini): ‘I u krizi se grade POS-ovi i socijalni stanovi’
Kapitalne pomoći države otišle su sa 24 na svega 12 milijuna u prošloj godini pa je logično pretpostaviti da ni ubuduće Božidar Kalmeta, “čovjek koji je za Zadar otključao državnu kasu”, više neće biti u kondiciji pomoći rodnom gradu kao nekada. Zanimljiv je podatak o projekciji komunalnog doprinosa koji je 2009. godine bio 31 milijun, a za 2010. godinu planiran je na čak 51 milijun kuna! Sve je to temeljeno na neviđenom optimizmu i investitora i gradske uprave; na kraju je realizirano svega 24 milijuna kuna.
Paralelno s tim, procjenjuje se da ovog trena u Zadru ima oko 500 neprodanih stanova vrijednih oko 300 milijuna kuna, čime je priča o Zadru kao raju za stambenu izgradnju i prodaju nekretnina svedena na realnu mjeru. Zadar je i u toj eri uzleta bio bogatiji od svojih stanovnika! Pritisak globalne krize bio je uvećan autentično zadarskim problemom plaćanja dvorane i bazena.
Legenda kaže da su Livaković i Kalmeta svojedobno odnijeli projekt bazena i dvorane “na analizu u Tankersku plovidbu” i da im je nakon nekoliko dana rečeno: Grad će ovo moći financijski izdržati, ali neće ostati novca ni za jedan drugi gradski projekt. Tada se procjenjivalo da će bazen i dvorana koštati 200, a na kraju su koštali 300 milijuna kuna.
Sve se vraća, sve se plaća
– Ovo nije bilo teško predvidjeti. Neoprostivo je da se glavnica za gradske obveznice plaća odjednom i u cijelosti, to je bila neodgovorna odluka, za svaku osudu. Taj iznos trebalo je vraćati godišnje, a ovako je bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta pobrao lovorike, dok netko drugi sada sve to vraća i plaća.
No, Zadar je još tamo 1987. godine ostvarivao 25 posto profita u Hrvatskoj i oduvijek je bio gospodarski žilav grad kojemu je išlo naruku što nije imao jednog diva čije bi urušavanje urušilo cijeli grad, smatra jedan od poznatih bivših bankara po kojemu bi Zadar i bez globalne ekonomske krize imao problema u pokrivanju troškova gradnje i održavanja dvorane i bazena.
– U posljednjih 12-13 godina Zadar se impresivno razvijao, koristeći gradska i državna sredstva ostvaren je niz vrijednih projekata u infrastrukturi, školstvu, kulturi, sportu, a na to su se nadovezale i privatne investicije. Naziv najperspektivnijega grada nije pretjeran, ali je tvrdnja o bankrotu i pretjerana i politikantska.
Istina, gospodarska kriza nas je zatekla dok još nisu podmirene obveze iz toga zlatnog razdoblja, a prihodi su nam bitno smanjeni – smatra gradonačelnik Zvonimir Vrančić i priznaje da je situacija u odnosu na “vrijeme procvata” ipak značajno promijenjena.
Morske orgulje (na slici), Pozdrav Suncu i dvorana na Višnjiku nisu projekti za grad u kojemu Pučka kuhinja svaki dan sprema 260 obroka, a 12 tisuća ljudi nema posao – veli bivši direktor velike zadarske tvrtke / Vladimir IVANOV / CROPIX
Proračun je tanji za stotinjak milijuna kuna, imamo 150 milijuna potraživanja i 80 milijuna obveza, a kada bismo trenutačno na raspolaganju imali 30 milijuna, bili bismo u relaksiranoj situaciji – pojašnjava Vrančić koji smatra da Zadar i u ovoj kriznoj situaciji realizira više projekata od mnogih drugih gradova i da ga vrlo vjerojatno i u 2012. godini očekuju teškoće u funkcioniranju, ali da neće biti bitnih poremećaja.
– I usred krize uređujemo dva gradska trga, ide nastavak radova na odvodnji kroz projekt Jadran, grade se POS-ovi i socijalni stanovi. Daleko najznačajniji projekt je projekt luke Gaženica koji ide dalje, krenut će i poliklinika i gospodarska zona Crno – kaže Vrančić.
Pogled u bolju budućnost
– Iz Bosne u Gaženicu najavljuje dolazak ruski naftni biznis. Bojite li se “dolaska Rusa na Jadran”?
– Ne, dapače! Za namjeru izvoza nafte iz Bosanskog Broda preko Zadra znam otprije nekih šest-sedam mjeseci i ni izbliza me toga nije strah. I Hrvatska i Zadar trebaju se što više probijati na sva svjetska tržišta, a ne se oslanjati samo na jednu stranu. Dolazak značajnoga ruskog naftnog biznisa u Gaženicu jedna je od velikih razvojnih mogućnosti i šansi Zadra.
Aktualna gradska administracija obećala je da neće podizati cijene komunalnih usluga niti uvoditi prirez od kojega bi po stopi od deset posto u gradsku blagajnu stiglo dodatnih 20-ak milijuna kuna. Pitanje je, međutim, što će biti ako se “crni utorak” ponovi.
Ne znam precizne podatke o financijama Grada Zadra, ali nelikvidnost se jako i brzo širi i u konačnici pogađa svakoga. Vjerojatno nisu uspjeli skupiti svoje pristojbe jer je gospodarstvo nelikvidno.
Turizam nikad i nigdje nije dovoljan, a Zadar je svojedobno imao prednost jer je imao i industrijsku proizvodnju, ali je sada tu prednost izgubio – dijagnosticira dr. Branimir Lokin, autor “Makroekonomskog programa grada Zadra do 2015. godine”.
