Je li “točio”, što misli o marihuani i bi li primio 500 tisuća eura samo da ne pjeva – dio su pitanja koje su posljednjih tjedana čitatelji Zadarskog lista odlučili postaviti bibinjskom “grdelinu” Ivici Sikiriću-Ići. Na što bi najradije potrošio veliki novac i znaju li Bibinjci išta drugo osim pjevati i tući se – Ićo je spremno odgovarao bez pogovora. A kakvi su odgovori, pročitajte u narednim recima još jednog “Vašeg intervjua”.
Je li istinita navodno vaša legendarna izjava “Sa ću van otpivat dvi pisme. Prvo ću prvu, a onda ću drugu”?
– Ne sjećam se da sam to rekao, ali ponekad na koncertu mogu nešto reći i nesvjesno, a i šale nikad dosta.
U zadnje vrijeme nastupate samo na humanitarnim koncertima. Spremate li uskoro u Zadru ili okolici koncert?
– Što se tiče humanitarnih koncerata rado se odazovem, to je jedno zadovoljstvo za čovjeka koji dođe u situaciju da pomogne nekomu u nevolji, bolesti ili bilo čemu. Što se tiče koncerta, sada radim na novom albumu i prvo želim sve završiti; od marketinga, menadžera za koncerte pa do ostalog. No velika mi je želja napraviti neki manji koncert u kazalištu ili veliki na Višnjiku. To sve ovisi o albumu i kako će on proći na tržištu, ali bih Zadranima volio prirediti koncert na Višnjiku. S novim albumom imam dovoljno materijala za jedan cjelovečernji koncert, uz prijatelje. Kada će to biti ne mogu još konkretno reći, jer neke stvari prije toga trebaju doći na svoje. Ne želim nastupati samo da nastupam, želim da to bude jedna priča koja će se svidjeti publici.
Kad će parlamentarni izbori?
– Nisam u politici i uopće me ne zanima. Kad čujem sve oko sebe, sam sebi kažem “želim se udaljit od toga”. Za ljude su to sve psihički problemi, što se vidi i iz priloženog. Ove situacije koje se događaju u Hrvatskoj, izbjegavam to. Živim svoj život u glazbi, uz obitelj i prijatelje, a kad će biti parlamentarni izbori, stvarno nemam pojma.
Nemate novih pjesama?
– Nedavno sam na zadarskom festivalu izbacio singl “Mirita san jubav”. Dosta njih na internetu traži pjesmu pod nazivom “Mirita sam ljubav” a na Youtubeu se pod tim nazivom se može naći samo demo-verzija koja uopće nema veze s glavnim masteringom. To je nova pjesma koju sam izdao, a imam i novih pjesama koje tek čekaju izdavanje, ali ne želim ih još dati u eter.
Kad ćeš “točiti”?
– Kod nas u Bibinjama postoji jedna tradicija. Kad se doma vino “otaka”, da svatko tko “toči” sprema večeru. A pošto sam ja malo zakasnija”, onda je to sigurno pitanje nekog iz mog društva. Ali evo, “točenje” se održalo nedavno.
Koju si školu završio?
– Završio sam srednju trgovačku školu. Moj otac je oduvijek bio trgovac i jedno vrijeme sam radio s njim u trgovini. Ali bilo je to kratko, jer sam se okrenuo glazbi. Uvijek sam volio klape i nekako me to vuklo, tako da sam se ostavio tog posla i pošao u glazbene vode. Kažu da je najbolje raditi ono što voliš, pa sam tako i odlučio.
Bi li pristao da ti daju 500 tisuća tisuća eura da ne pjevaš?
– Da ne pjevam? Ma ne razumijem da bi mi netko dao petsto tisuća da ne pjevam. Pretpostavljam da je to u vezi Thompsona? A bi li pristao? A bih, zašto ne bih? Samo nek’ ponude!
Je li istina da se Bibinjci znaju samo tući i pjevati?
– Nije istina. Ovo drugo da znaju pjevati to je istina, a za tučnjavu, mislim da uvijek postoje situacije kada bi svi, a ne samo Bibinjci, reagirali tako. Ako je netko fer prema njima, ti ljudi od Bibinja stvarno dobiju pažnju, u pozitivnom smislu. No, ako netko traži probleme… Pa ne mogu ni ja doći u drugo mjesto, tražit probleme, jer ću sigurno dobit’ po sebi. A što Bibinjci još znaju? Pa uživati.
Mislite li da će Bibinje izgubiti svoju osobnost širenjem Zadra prema periferiji, kao što se to događa, recimo, s Murvicom?
– Mislim da neće. Mi smo takav mentalitet ljudi. Bez obzira na sve, živimo svoje. I to je tako bilo oduvijek.
Pozdrav, htjela bih znati malo više o tebi privatno jer se o glazbi nema što pričati, sve je savršeno. Pa je l’ bi mogla nekakva kratka biografija?
– Kao početak bih uzeo svoje tinejdžerske godine. Volio sam more, pjesmu, klape. S petnaest godina krenula je i moja glazbena karijera s klapom. Kad sam imao sedamnaest, osamnaest godina započeo je rat, upravo u trenutku kad sam trebao odabrati neki svoji put. Otišao sam u Gardu, tamo sam bio par godina. Bio sam oženjen, 93. godine sam dobio kćer Santanu i ona sada ima već osamnaest godina. Uslijedila je rastava, nakon deset godina životarenja sam se opet oženio. Imam sada šestogodišnju Marijetu i trogodišnjeg Roka. I sretan sam.
Poštovanje, mene bi zanimalo kada vam izlazi novi album, te s kime surađujete na vašem novom albumu?
– Bit ću iskren i reći kako ima sigurno jedno četiri godine da je prošlo od posljednjeg albuma i znam da ljudi koji me vole slušati očekuju novi album. Iza sebe imam već tri albuma koja sam snimio u tri godine. Mislim da to nije bilo dobro. Trebalo je vratit’ uložen novac i na tome sam radio tri godine. Sada radim novi album koji se radi osamdeset posto u istom timu. Autor osamdeset posto pjesama je Rudolf Dvorski, tu je i aranžer Igor Ivanović. Kad će album izaći, to ne mogu točno reći. Snimanje će biti gotovo do ljeta, a hoće li album izaći prije Nove godine ili poslije nje, ne znam. Želim to napraviti kako treba. Naravno, nikad ne znaš što će ljudi prihvatiti, ali želim da budem zadovoljan. Uz sve to, malo mi je problem i odabrati pjesme. Od gostovanja i dueta, želio bi staviti “Ribar san stari” s Tomislavom Bralićem. Tu pjesmu sam dobio od Remija Kazinotija i sam sam tražio od Bralića da je otpjeva sa mnom, pa bi mi bile bez veze da je ne stavim na svoj album bez obzira na to koliko je vremena prošlo. Tu je i duet s Cocom, zatim duet s Anom Eškinjom, a dalje ćemo vidjeti.
Cijelovit razgovor objavljen u Zadarskom listu
