Prvi susret s književnikom u Gradskoj knjižnici Zadar u novoj godini otvorila je zadarska književnica i sveučilišna profesorica Helena Peričić.
Prva tema na rasporedu bila je, možda najpoznatija knjiga ove autorice, njezini dnevnički zapisi nastali u vrijeme rata i poraća. Knjiga neobična naziva “O riđanu, Petru i Pavlu” prošle godine je doživjela i engleski prijevod. Tako je ova knjiga, pisana kao utjeha u teškim vremenima, postala ambasador Domovinskog rata u zapadnim zemljama.
– Ti dnevnički zapisi predstavljaju vrlo specifično književno stvaralaštvo koje zaokuplja cijelu osobu, emocionalno, intelektualno, pa i domoljubno. U trenutku kad sam ih pisala nije mi padalo na pamet da bi ikad mogli biti tisakani, bila je iskrena Peričić naglasivši kako su zapisi baš iz tog razloga ono najiskrenije od nje. Također se osvrnula i na neobičan naslov “O riđanu, Petru i Pavlu” napominjući kako su često zbog naslova mislili da piše religioznu prozu.
– To je tekst koji govori o stvarnim, živim ljudima. Petar i Pavao su osobe koje su stvarne i koje sam poznavala u vremenu u kojem su zapisi nastajali. Poanta priče je da se pokaže da Domovinski rat nije bio apstraktan rat koji se dogodio u nekoj tamo egzotičnoj zemlji imena Hrvatska, nego je to rat koji se dogodio u zemlji smještenoj u srcu Europe, naglasila je Peričić.
Vođena pitanjima Marijane Roščić Peričić se dotaknula i internetske prezentacije teksta te preseljenja tiskanih medija na internet. Zaključila je kako će se tekstovi, pa i knjige, prije ili kasnije zasigurno preseliti na interenet u nekoj drugoj formi, ali to neće biti tako brzo kao što se možda misli. Kao književnica osvrnula se i na trenutačnu izdavačku situaciju u Hrvatskoj, masprodukciju i kvalitetu djela koja se izdaju.
– Knjiga je danas postala roba, ako je marketinški ne realizirate i predstavite na bilo koji način nećete je prodati. Postati prodavan zbog talenta to danas, nažalost, više ne postoji, rekla je Peričić koja na svu sreću s izdavanjem, pa i prevođenjem za sad nema problema.
Pred sam kraj susreta osvrnula se i na problematiku “muškog” i “ženskog” pisma istaknuvši kako u takvu podjelu ne vjeruje, barem ne u smislu u kojem se to u književnosti često inicira. Na tom tragu je i njezina najnovija priča “Mihovil sa sjevernoga mora” koju je Peričić namjerno napisala “muškim” pismom kako bi dokazala da ne postoji podjela muško – žensko nego kvalitetna i nekvalitetna književnost.
Susret je završen osvrtom na stanje u teoriji i povijesti hrvatske književnosti u kojima, prema mišljenju profesorice Peričić, treba još uvijek dosta revidiranja, osobito na vraćanju zasluženog statusa nekim piscima koji su, zahvaljujući mijenjaju ideologija na ovim prostorima, izgubili. Sudeći po broju publike i interesu pokazanom za rad ove književnice prvi ovogodišnji književni susret u Gradskoj knjižnici pokazao se kao odličan odabir.
