Reno Sinovčić, u razgovoru s novinarom ‘Slobodne Dalmacije’ nekoliko je puta ponovio kako mu je krivo što u aferama poput Fimi-medije njega nigdje nema.
– Ako je ovo kolač i ako se dijeli, onda i ja moram sudjelovati. Prije izbora su me znali zvati i tražiti od mene svakakve usluge, kaže Sinovčić, a na upit tko ga je zvao i o kakvim se uslugama radi, kazao je:
– A, zvali su i tražili da, recimo, ako ti pišeš nešto protiv, da ja s tobom popričam i da te uvjerim da to prestaneš. Ali, kad su dijelili novac, mene nije bilo, razočaran je Sinovčić.
U nastavku je demantirao priče da je početkom devedesetih osuđen zbog pljački kuća Zadrana srpske nacionalnosti, kao i da je prijetio nekima od njih. Odbio je govoriti o svojoj ulozi u ‘slučaju Lisica’, jer, kako reče, taj postupak još traje.
Tek je Boju Pavlović, majku jedne od Lisičinih žrtava, koja je otvoreno progovorila što je proživljavala njezina obitelj otkako joj se sin zadužio kod Zlatka Lisice nazvao “ženskom koja je histerizirala”, uz dodatak da je nikada nije vidio i da s njom i članovima njezine obitelji nikada nije bio “u poslovnom odnosu”.
Ako ne želite komentirati slučaj, možete li komentirati činjenicu da se družite sa Zlatkom Lisicom, osuđenim pljačkašem banke?
– S njim sam u prijateljskim odnosima, ali ne i poslovnim. Svak za sebe odgovara, on i dan-danas kaže da to nije napravio, a ako je napravio, on je bio u zatvoru i smatram da je svaki čovjek koji odsluži zatvor slobodan. Kada nešto napraviš i kada odslužiš, ti si normalan i slobodan čovjek.
Znači, nikad Vam nije pričao o pljački, niti Vam je, primjerice, rekao zna li gdje je završio novac od te pljačke?
– Nikad.
Činjenica je da slovite za jednu od najutjecajnijih osoba u Zadru i da Vas se dovodi u vezu s kriminalom?
– To nema veze. To su potpune laži. Ja se time ne bavim, bavim se svojim privatnim biznisom. A što se tiče utjecaja, imam ga toliko da mogu nekome pomoći i ništa drugo.
Imate li utjecaja na institucije, na suce?
– Ne. Ja sam prijatelj sa sucima, prijatelj s ovim, prijatelj s onim, ali to ne znači da mi pomažu. Ako sam nešto napravio, za to ću i odgovarati.
Znate li suca Vladimira Mikolčevića?
– Da.
Jeste li dobri?
– Pa, mi smo dobri, ali to ništa ne znači, da sam nešto zgriješio, on bi me zatvorio. I on ili bilo koji sudac, niti bih ja tražio od njega bilo kakvu uslugu. Zadar je mali grad i ako ste dvadeset godina u sportskom okruženju, u medijskom okruženju, normalno je da se s nekima družiš. Po tome ispada da se novinari mogu družiti sa sucima, a ja koji imam medije i koji se bavim nogometom i imamo nogometni klub, ne bih smio. Znači, kriminal je ako sa mnom piju piće, a ako ga piju s novinarima onda to nije.
Da, ali ovdje je riječ o sucu koji odlučuje u slučaju u kojem ste jedan od značajnijih aktera?
– Zašto ne bi na proslavu kod Rene Sinovčića došli ljudi koji su tu u gradu, ako Rene Sinovčić tu ima neke medije i, na koncu, zapošljava 350 ljudi?
Imam novca za život
Kada ste se počeli baviti biznisom?
– Osamdesetih godina kada mnogi današnji kapitalisti nisu imali ni sto maraka u džepu.
Otkud Vam novac, čime ste se bavili?
– Ribom, ulov i preprodaja. Ja sam u kapitalizam ušao s nečim, a mnogi su ušli s ničim.
Koliko imate novca?
– Pa imam… dosta za života.
Koliko? Koje tvrtke?
– Pa imam… zaštitarske tvrtke, malo ribe, malo mediji.
Je li istina da za krupne investitore kupujete terene po Zadru?
– Da.
Priča se da je tu bilo problema i da neki ljudi koji su prodavali terene na mjestu današnjeg prodajnog centra Super nova nisu dobili novac koji ste im obećali?
– Krivo pričaš, dobili su i više nego što su tražili.
Je li točno da je Općina Novigrad prije neke tri godine prodala česticu od 150 tisuća metara četvornih u turističkoj zoni po cijeni od 18 do 20 eura po kvadratu, a vještak je navodno procijenio vrijednost te čestice na 200 eura po kvadratu?
– Ne, krivo si čuo. Znači, tu zemlju je vještak procijenio i ona je bila, mislim 45 dana na natječaju. Javio se jedan ponuditelj i on je to kupio.
Koja cijena?
– Nemoj me hvatati za riječ, ali mislim da je bila 72 kune po kvadratu.
Je li to realna cijena?
– Mislim da je bila i visoka, po okolnim je općinama takva zemlja prodavana po 60 kuna. To je realno. Tamo je mogućnost gradnje maksimalno 20 posto.
Razgovaramo u uredu koji koristite u okviru zadarskog stadiona, a gdje se nalaze i Vaši mediji. Jeste li i dalje uknjiženi kao vlasnik ovih prostorija?
– Ne, to je bilo vlasništvo Vukovarske televizije, pa sam ja kupio 2004. godine, jer sam htio tu raditi studio. Ali za studio treba imati šest metara visine i ja sam htio rušiti podove, ali to se nije smjelo, pa sam ovo prodao.
Kome? Tko je sada uknjižen?
– Ne znam. Mislim Adria grupa.
U kakvim ste odnosima s ministrom Božidarom Kalmetom?
– U dobrim.
I Sanader je dolazio ovdje. Jeste li bili dobri s njim?
– Da.
Jeste li bili bolji s njim nego s Jadrankom Kosor?
– Rekao sam, bili smo privatno OK.
Od ribe 80.000 DM dnevno
Sinovčić kaže da je u devedesete ušao sa solidnim imetkom, da je na preprodaji ribe dnevno znao zaraditi i do 80 tisuća DEM. Tada je, veli, zarađivao i zahvaljujući tome što je porez u bivšoj državi obračunavan paušalno, neovisno o visini zarade. Kako danas zarađuje, kaže, provjeravala je Financijska policija i nije našla ništa sumnjivo. Reketarenje u medijima, izgradnja višekatnice za potrebe niskonakladnih medija, nejasan status u Nogometnom klubu Zadar i prijateljevanje sa sucima koji ga ispituju više, valjda, nikome nisu sumnjivi.
“Zvao me HDZ, ako ti pišeš nešto protiv, da ja s tobom popričam”
