Za situaciju u kojoj se ja i moja obitelj nalazimo krivo pravosuđe

Zlatko Lisica je oslobođen krivnje. Kažu da nije bilo dokaza. Presuda je takva kakva jest i ja njega ne krivim za to. Meni je za sve moje nevolje i ovu sad situaciju u kojoj se ja i moja obitelj nalazimo krivo pravosuđe. Ogorčena sam, jadna, ponižena… Pitam se što sam uopće sve ovo prolazila kad je sve tako kako jest – kroz suze priča Boja Pavlović, majka dvojice mladića, dojučerašnjih zaštićenih svjedoka u slučaju iznude za koji je bio optužen i prekjučer nepravomoćnom presudom oslobođen krivnje Zlatko Lisica.

Boja je pozvala novinare kako bi se konačno čula i njezina strana priče, a koja je zbog tajnosti cijelog postupka bila nepoznata javnosti. Pisalo se, kaže, po novinama svašta, a ona i njezina obitelj nisu imali priliku ispraviti pogrešne navode i razna nagađanja.

– Ja ne bježim od istine. Moj mlađi sin zadužio je dvije tisuće eura kod Lisice. Vratio mu je 60 tisuća kuna jer je mjesečna kamata bila dvije tisuće kuna, a 250 svaki dan zakašnjenja. On je radio na građevinskim poslovima i zarađivao dovoljno za normalan život. Taj novac mu nije bio potreban, međutim on i njegova žena voljeli su noćne izlaske. Ona je puno trošila na garderobu, a kasnije smo saznali i da su se oboje drogirali. Nađen im je kokain, a to sigurno košta. Ali, to je moj sin. On nikoga nije ubio, nikoga nije silovao, nikome nije ugrozio život – kaže ogorčena majka koja je sve prijavila policiji nakon što je jedne nedjelje krajem kolovoza pronašla sinovljevo pismo pod jastukom. Sin je taj dan još u jutranjim satima izišao sa suprugom i sinčićem ne javivši se. No, to je običavao i ranije činiti, pa ni njoj, a ni njenom suprugu, nije bilo posebno neobično. Tek navečer, pred odlazak na spavanje, suprug joj je rekao kako mu se sin ne javlja na mobitel i da mu se stalno javlja sekretarica obavještavajući da je mobitel isključen. Zaključili su kako je najvjerojatnije s društvom na otoku, gdje su i ranije običavali otići. No, u tom je trenutku Boja gurnula ruku pod jastuk i pronašla papir. Bilo je to pismo njezina mlađeg sina od kojega joj se “sledila krv u žilama”.

– Napisao je da se sklonio sa ženom i djetetom na sigurno jer im je život ugrožen. Tek kratko je objasnio da je nekim gradskim moćnicima dužan novac i da će situacija biti još i gora. Upozorio nas je da će ti ljudi sigurno dolaziti k nama, ali da se ja i muž s njima ne raspravljamo, a na kraju je još samo dodao da će se zaposliti čim se negdje smjesti i vratiti tim ljudima sav dug – prisjeća se ogorčena žena čiji se život od tog dana u potpunosti promijenio. Sve je odmah tu večer prijavila policiji, a već sutradan njezina je obitelj dobila cjelodnevnu policijsku zaštitu. Potom su uslijedili telefonski pozivi na kućni broj od osobe koja se predstavila imenom Frane, a na prvi se javio njezin suprug. Dotični mu je rekao neka nađe sina jer da je bolje tako nego da ga nađu njegovi ljudi. Za razlog je naveo dug od pet tisuća eura, a napomenuo je kako je među njima dogovor bio da će mu ustupiti automobil ukoliko ne pribavi gotovinu. Na koncu je zaprijetio neka sinu prenese da će mu, ukoliko ne riješi dug, sasjeći najprije dijete, potom suprugu pa njega. Bojin suprug pokušao je smiriti muškarca zapitavši ga je li taj novac vrijedan tolikih života. Obećao mu je da će pronaći sina i da će mu sve nadoknaditi, a četiri dana kasnije uspjeli su stupiti s njim u kontakt. Odmah nakon toga nazvali su broj s kojega je upućen prijeteći poziv i s tom osobom dogovorili sastanak u njihovoj kući na Ploči. Zbog ozbiljnosti situacije o svemu su obavijestili policiju, a za desetak minuta pred kućom im se parkirao novi model “mercedesa”. Iz njega je izišao Zlatko Lisica kojega je njezin suprug dočekao pred kućom, dok je ona sa strahom sve promatrala s balkona na katu kuće.

– Tresla sam se kao prut, ali nakon prvih par riječi koje su on i moj suprug razmijenili stigla je policija i ovoga odvela – prisjeća se sa suzama u očima Boja Pavlović trenutka koji je trebao biti kraj agonije, no njezina agonija traje i danas, četiri mjeseca od događaja.
Žrtva bratove pogreške

– Prošlo je svega sedam dana kad sam od starijeg sina saznala da mu je njegov šef, Krešo Maltež, dogovorio sastanak s Renom Sinovčićem tamo u Petrčanima, u restoranu Falkenstainerovog hotela gdje je ljetos radio kao konobar. Mali je bio na smrt prestravljen i jedva mi se otvorio. Ocu nije mogao. Saznala sam samo da Reno hoće da on uredi da mi povučemo tužbu protiv Lisice i da o svemu tome nikome ništa ne govori, a pogotovo ne policiji – prisjeća se žena koja je odmah potom nazvala policiju i obavijestila ih i o tome. Dalje, kaže, ne zna kako su se stvari odvijale jer su joj sina odveli policajci. Saznala je da je ozvučen otišao na još jedan sastanak s Renom i da je sve to i snimljeno.

– Jadno moje dijete. Taj razgovor je trajao puna dva i pol sata, a on ga se strašno bojao. Nakon toga Reno je priveden i pušten, a moj sin je kao zaštićeni svjedok odveden na nepoznatu adresu. Tri put smo se samo kratko čuli s njim i srce mi puca zbog svega što prolazi. To je dečko od 26 godina, a na telefon mi je plakao kao malo dijete. Ne bi sigurno da mu je tamo gdje jest dobro. Ni kriv ni dužan on je zbog bratovih grešaka upao u probleme i život mu se sveo na skrivanje od Rena Sinovčića. I tko zna do kad, a i čemu kad je pravosuđe ni za što. Oni su nula! Nula ispod nule! – ogorčeno govori bespomoćna majka napominjući kako su im, otkako su zbog mlađeg sina upali u probleme, prijatelji, pa čak i rodbina okrenuli leđa.

– Svi nas se boje. Boje se da će i oni imati problema s tim ljudima ako s nama kontaktiraju. Ali, ja ih se ne bojim. Neka meni dođu, a djecu mi ostave na miru – poručuje Boja Pavlović.