Izostanci u osnovnim i srednjim školama iz godine u godinu ruše sve rekorde – samo u 2009./2010. godini ukupan broj opravdanih i neopravdanih nedolazaka na nastavu iznosio je čak 33,3 milijuna školskih sati! Svaki srednjoškolac u prosjeku je opravdano izostao 81,53 sata ili gotovo tri tjedna, a neopravdano 9,34 sata. Osnovci su u prosjeku puno uzorniji – opravdano su prosječno manjkali 47,13 sati, a neopravdano svega 1,65.
Ti podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa još su porazniji kad se usporede s prethodnim godinama, primjerice, u samo dvije godine broj ukupnih izostanaka povećao se za čak pet milijuna. Bez obzira što je od prošlogodišnjeg broja čak 30 milijuna sati bilo opravdano (a “svega” 3,3 milijuna neopravdano), stručnjaci upozoravaju kako je često riječ o lažnom opravdanom izostanku, dobrim dijelom potkrijepljenom roditeljskom potporom.
Na osnovce u ukupnom broju otpada oko 17,5 milijuna sati, a na srednjoškolce (kojih je brojčano manje) oko 16 milijuna.
Zanimljivo je da su kod srednjoškolaca više opravdano izostajale učenice, čak 84 školska sata u prosjeku (naspram “muških” 79 sati). Što se tiče markiranja, stanje je obrnuto – učenici su u prosjeku “nakupili” 11,47 neopravdanih sati, a učenice 7,25 sati.
Uvjerljivo najgori srednjoškolci su u Primorsko-goranskoj županiji. Skupili su oko milijun opravdanih izostanaka ili čak 97,45 sati po učeniku, dok je broj neopravdanih gotovo 14 po učeniku. Time su preskočili dosad vodeće zadarske srednjoškolce, koji su s prosječnih 13,5 neopravdanih sati “pali” na drugo mjesto.
Da je “picavanje” dalmatinskim srednjoškolcima omiljeni sport, pokazuje i visok plasman ostalih županija: Šibensko-kninska županija je s prosječnih 12,45 neopravdanih sati po učeniku treća, Splitsko-dalmatinska je peta (12,21), a Dubrovačko-neretvanska šesta (10,6). Zagrepčani su u zlatnoj sredini – s 8,24 neopravdana sata po učeniku su 11., ali su zato četvrti po opravdanim satima.
Koliki je nerazmjer po županijama, govori podatak da su učenici s najmanje neopravdanih sati po učeniku Karlovčani (4,45), koji su izostali gotovo trostruko manje od gore navedenih.
– Odgovor koji su učenici gimnazija i strukovnih škola u mom istraživanju najčešće navodili kao razlog glasio je: “Bježim da izbjegnem slabu ocjenu” – kaže dr. sc. Smiljana Zrilić s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Zadarskog sveučilišta, koja je doktorirala upravo na “picavanju”.
Prema njezinim riječima, učenici, osobito srednjoškolci, danas su izloženi velikim pritiscima, bilo zahtjevnih roditelja, bilo (dijela) nastavnika, željom da se upišu na fakultet, polože državnu maturu…
Loše uzore pronalaze u medijima, iz kojih često vide kako lagodan život češće donosi unosna udaja i nerad nego učenje.
– Izbacite televizore i kompjutore iz dječje sobe! – poziva roditelje dr. Zrilić. Također, kaže, potrebna je veća suradnja škole i roditelja, ali i veći angažman društva i medija.
S obzirom na osjetljivost djece te dobi, poziva nastavnike da promijene način komunikacije s njima i budu im više prijatelji.
– Učenike ne treba samo kažnjavati, nego im i pomagati. Treba mijenjati ozračje u školama – smatra Smiljana Zrilić.
– Djeca donesu liječničke ispričnice, pa su im ti sati opravdani. Teško je iz toga zaključiti koji je stvarni razlog izostanka – kazuje psihologinja Antonija Lazić Čotić iz zagrebačke Tehničke škole Ruđera Boškovića. Slaže se kako je cjelonoćno “bdijenje” na internetu, Facebooku i drugim društvenim mrežama često razlog izostajanja s nastave.
