Nakon deset godina dogovaranja, ugradnje u brojne prostorne planove i državne strategije, utrošenih desetak milijuna kuna, pa i kandidiranja za europske kredite, činilo se da je početak gradnje Centra za preradu otpada Zadarske županije kod Biljana Donjih na dohvat ruke.
U tom bi se Centru trebalo obrađivati i prerađivati oko 80 tisuća tona komunalnog otpada s područja cijele Zadarske županije koji je godinama odlagan na divljim i neuređenim odlagalištima.
Prostornim je planovima definirano da se centar smjesti na 49 hektara površine, uglavnom na prostoru dosadašnjega kamenoloma Busišta II, koje je godinama uglavnom polulegalno koristio virski “Heres”, nekoliko stotina metara od čvorišta Zadar 2 na autocesti.
Trebalo je ishoditi samo još tzv. okolišnu dozvolu, suglasnost Ministarstva zaštite okoliša da projekt ne ugrožava okoliš (studija je otišla na ocjenu u ožujku prošle godine), a onda lokacijsku dozvolu i proslaviti početak gradnje iduće godine.
A onda je ovih dana stigao hladan tuš – Hrvatske vode, koje sudjeluju u davanju konačnog mišljenja na studiju utjecaja na okoliš, izdvojile su mišljenje, odnosno nisu dale suglasnost.
– Izdvojili smo mišljenje jer je to odlagalište otpada smješteno u treću zonu sanitarne zaštite voda, istina na samoj granici s četvrtom zonom. Ali moramo poštovati zakonske odredbe koje to ne dopuštaju – kaže Anđelko Drnas, direktor Hrvatskih voda u Splitu.
Na pitanje zašto su onda dali suglasnost na Županijski prostorni plan, koji na toj lokaciji definira centar za preradu otpada, Drnas kaže da je to bila samo načelna suglasnost.
– Sad je riječ o izradi konkretnog projekta koji može ugroziti podzemni slijev, odnosno izvorište Oko, koje je najbliže. Istražili smo vodopropusnost i utvrdili da boji treba 47 dana za prolaz, a granica je 50 dana.
Moramo poštovati Pravilnik o zonama sanitarne zaštite voda, a ako se u ovoj fazi preskoči naše mišljenje, Hrvatske vode opet imaju razloga ne dati suglasnost za lokacijsku dozvolu tog odlagališta, jer mi ne možemo izdati vodopravne uvjete – kaže Drnas.
Izvorište Oko, koje se nalazi desetak kilometara od lokacije predviđene za smještaj centra za preradu otpada, u slijevu je Golubinke, odnosno u širem slijevu Bokanjačkog blata. Voda s tog izvora korištena je u ratno vrijeme, no sada je isključena iz redovne vodoopskrbe.
No, u sustavu je, a Pravilnik kaže da se u toj trećoj zoni sanitarne zaštite voda zabranjuje deponiranje otpada. Doduše, po tom istom pravilniku u toj zoni ne bi smjeli postojati ni kamenolomi, koji baš na tom području oko Biljana postoje već desetljećima.
Po tom istom pravilniku ni jedna benzinska crpka ne bi se smjela graditi u trećoj zoni, a grade se posvuda ne samo u Zadru, nego i drugdje. Zašto su Hrvatske vode zauzele ovako rigidan stav o lokaciji centra za preradu otpada Zadarske županije, kad su već dale suglasnost na prostorne planove koji definiraju tu lokaciju?
– Malo je reći da sam iznenađen ovakvom blokadom aktivnosti na gradnji centra za preradu otpada.
Pri samom smo kraju dugogodišnjih napora da krenemo u gradnju centra, koji je važan ekološki projekt ne samo za Zadarsku županiju, a jedan je od samo dva u Hrvatskoj koji su u ovoj fazi spremnosti dokumentacije za kandidiranje za europske fondove.
A sad smo blokirani! Traženje nove lokacije i cijela procedura trajali bi najmanje pet godina – razočaran je Dino Perović, direktor tvrtke “Eko” koju su Zadarska županija, gradovi i općine osnovali radi gradnje budućeg centra za preradu otpada.
Hrvatske vode ne nude alternativnu lokaciju, niti prihvaćaju razgovor o postavljanju dodatne zaštite koja bi spriječila svaki prodor otpada u podzemne vodotokove. Kao da im je stalo samo do toga da ih netko ne prozove jer nisu poštovali stari pravilnik, koji uopće ne predviđa mogućnost da se otpad zbrinjava i prerađuje, nego govori samo o odlagalištima kakva su nekad bila. I zadarski župan Stipe Zrilić iznenađen je ovakvim stavom Hrvatskih voda.
– Godinama smo radili na ovom projektu i bilo je vremena da se kaže da Hrvatske vode neće dati suglasnost. Nema govora ni o nekoj novoj lokaciji ni eventualno drugoj tehnologiji, nego naprosto – blokada.
Očekujemo ipak da Ministarstvo zaštite okoliša nađe neko rješenje da se projekt ne bi zaustavio – kaže Zrilić. Na pitanje što će država poduzeti u realizaciji ovako važnog ekološkog projekta zatražili smo odgovor iz Ministarstva zaštite okoliša, ali još ga nismo dobili.
