Hrvatska se javnost može jedino objektivno informirati o »aferi Hypo« preko Indexa i HRT-a, slavodobitno je zaključio svoju prvu ovosezonsku »Latinicu« Denis Latin nakon što mu je njegov trbuhozborac sa spomenutog portala dao šlagvort ustvrdivši kako »Jutarnji i Novi list o tome ne mogu pisati jer su u vlasništvu Pavića odnosno Ježića…«
Na stranu sada što je po pitanju objektivnosti (bilo bi u svakom slučaju bolje reći poštenja) hrvatskog novinarstva u proteklih 20 godina činio, i čini, Novi list, a što su činili, i čine, drugi ovdašnji mediji, uključujući i javnu dalekovidnicu i Denisa Latina. No samoga sebe i odabrano društvance 2010. predstavljati jedinim pravim i nepokolebljivim borcima za istinu, a Novom listu spočitavati slugansku uređivačku politiku koja okreće oči od stvarnosti, opaka je laž i namjerno podmetanje.
Da su samozvanom Robinu Hoodu istina i profesionalnost bili na pameti, baš kao i njegovim pretpostavljenim prisavskim še(ri)fovima Renatu Kuniću i Hloverki Novak-Srzić, onda bi u studio Katedrale duha pozvali i one koje su smišljeno i unaprijed pribili na optuženičku klupu i stup srama bez ikakve namjere da im daju pravo na riječ.
Zašto vlasniku Novog lista i, kako ga milijunskoj TV javnosti predstavljaju Latin, »Latinica« i »Index«, jednom od glavnih aktera afere Hypo u Hrvatskoj, nije omogućeno da i sam progovori o svojoj ulozi, kada je bio spreman javno se suočiti s optužbama na svoj račun?
Zašto o tome što smiju a što ne smiju pisati nisu pitali glavnog urednika, uređivački kolegij ili bilo kojeg novinara Novog lista a kamo li se udostojili nekoga od njih pozvati pred kamere? Iako smo u posljednjih godinu dana, svjedoči o tome i djelomični popis iz našeg elektronskog arhiva kojeg objavljujemo, o »aferi Hypo« napisali i objavili više tekstova od svih njih zajedno!
Naprosto zato što se njihova objektivnost, njihovo poštenje i njihova profesionalnost razlikuju od naše i valjalo bi ih pisati pod navodnim znacima. Iza naših napisa o cijelom slučaju stoje sati i dani mukotrpnog rada, stotine i tisuće kilometara putovanja diljem Austrije i Njemačke (ludog li vlasnika koji plaća te nemale troškove a onda zabranjuje o njima pisati!?), razgovori oči u oči s glavnim akterima, istražiteljima i potencijalnim izvorima informacija, pročitano svako objavljeno slovo i spis, vjerovali ili ne, desetine tisuća stranica…
Rezultat toga je, mogu se u to uvjeriti svi oni koji kliknu na pobrojane naslove oko afere Hypo i datume njihove objave u Novom listu, nepojmljiv za hrvatsko novinarstvo: uz naše tvrdnje niti jednom nećete naći riječ »navodno«, nikada se ne pozivamo na anonimne »povjerljive izvore«, niti mučki krademo tuđe tekstove, kao što to nama čine samozvani gnjevni pravednici koji nas prepisuju i prerađuju i kojima je ego a ne činjenica svetinja. Sve što smo napisali možemo i potvrditi dokumentima koje posjedujemo, vodeći računa prije svega o našim čitateljima i profesionalnoj časti koju svih ovih godina uporno branimo bez obzira na to tko nam bio vlasnik i tko bio na vlasti. Naprosto, to je razlika između ozbiljnog novinarstva i medijskog cipelarenja.
Ma što o tome mislili Denis Latin i njegovi sufleri koji se ne usude javno razgovarati s nama jadnicima kojima su eto, kako tvrde, usta zašivena, mi možemo pisati i o vlasniku. Stoga još jednom pozivamo Mladena Bajića i DORH neka javno obznane protiv koga od javno prozvanih, imenom i prezimenom, u suradnji s austrijskim i njemačkim kolegama vode ili ne vode istragu, pa ćemo to objaviti. I neka poreznim obveznicima koji ih plaćaju javno objasne zašto se svih ovih 10 godina nisu usudili procesuirati niti jedan jedini slučaj vezan za Hypo banku dopustivši da se Hrvatska danas međunarodno kriminalizira kao mafijaška država kojoj nije mjesto u EU?
Neka i sama Uprava Hypo banke u Hrvatskoj objavi, ili barem dostavi »institucijama sistema«, ono što smo od njih već odavno tražili, popis onih svojih komitenata koji su kod njih uzeli astronomske kredite a nisu ih nikad vratili ili ih sada ne vraćaju, pa ćemo i taj spisak vrlo rado tiskati. Ili bankarska tajna u ovoj državi služi da DORH-ove ladice za odabrane zauvijek ostanu zaključane?
Uz malu pomoć bacanja u oči medijske prašine i latinske prevare.
